Kao da smo otac i kći – Julijana Matanović

Stanje proizvoda: kao novo.

Knjiga Kao da smo otac i kći sadrži dvadeset devet feljtona, a svi su okupljeni oko tematske riječi prepoznavanje. U svakom se tekstu polazi od jedne životne situacije koja dovodi do književnog teksta na istu temu. Zbog toga se tekstovi mogu čitati i kao priče i kao književne kritike, ali i kao ispovijed osobe koja upozorava na krhku granicu između zbilje i literature.

Autoričine opservacije o prozama Zlatka Crnkovića, Irfana Horozovića, Gorana Tribusona, Michaela Ondaatjea. Miljenka Jergovića, Andree Zlatar, Nedjeljka Fabrija, Alessandra Baricca, Slavenke Drakulić, Irene Vrkljan, Vilme Vukelić, Zore Dirnbach, Jurice Pavičića i drugih predstavljaju polazište za novu priču iz života kroz koju se zrcali prepoznatljiv stil pripovjedačice koja je svojim prozama naišla na izvrstan odaziv čitatelja.

Julijana Matanović rođena je 6. travnja 1959. u Gradačcu (Republika Bosna i Hercegovina). Od svibnja 1962. živi u Hrvatskoj. Osnovnu školu završila je u Đurđenovcu, gimnaziju u Našicama, a studij jugoslavenskih jezika i književnosti na Pedagoškom fakultetu u Osijeku. Poslijediplomski studij završila je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je  u lipnju 1989. godine, uz stručno vodstvo prof. dr. Zorana Kravara, magistrirala na temi Primarna i sekundarna generička obilježja u Đurđevićevim „Uzdasima Mandalijene pokornice“.

Doktorirala je 1998. godine s temom Hrvatski povijesni roman XX. stoljeća. Od 1. rujna 1993. zaposlenica je Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 1993. je izabrana za asistenta na Katedri za noviju hrvatsku književnost. U zvanje docenta promaknuta je 1999., a u znanstveno zvanje izvanrednog profesora 2007. U svibnju 2013. reizabrana je u isto zvanje. Stručne i znanstvene radove počela je objavljivati 1982. Autorica je desetak proznih i znanstvenih knjiga. Proza joj je prevođena na slovenski, njemački, mađarski, slovački, češki, ukrajinski, nizozemski, makedonski i bugarski.