Kanonske vizitacije – Visitationes Canonicae – knjiga 5. – Osijek i okolica 1732.-1833. – Stjepan Sršan

Stanje proizvoda: izvrsno.

Kanonske vizitacije prepisao, preveo i priredio: dr. sc. Stjepan Sršan
Državni arhiv u Osijeku, 2007.

U skupini pisanih povijesnih izvora, kanonske vizitacije pripadaju u sam vrh po svojem značenju, objektivnosti i sadržaju. One imaju veću vrijednost za područja Hrvatske zbog slabo očuvanih drugih pisanih izvora. Stoga je njihovo objavljivanje prvorazredan projekt koji će unijeti mnogo znanja, istine i svjetla u prošlost Slavonije, Baranje i Srijema.

Biskupske su kanonske vizitacije bile plod povremenih posjeta biskupa ili njihovih delegata po župama na području svoje biskupije u svrhu nadzora i uvida u stvarno stanje župe te davanja mjera za otklanjanje i poboljšanje vjerskog života vjernika. Vizitacije su se obavljale povremeno te su u početku bile općenitije i kraće, da bi se početkom 19. st. ustalile određene forme i obrasci te detaljno obuhvatile cjelokupno poslovanje župe. Predmet vizitacija bio je uvid u sjedište župe i njezinih filijala, župnika i drugih crkvenih osoba, stanovništva, crkvenih i školskih zgrada, učitelja i školske djece, primanja crkvenih službenika, groblja, križeva, kapelica i kipova te, dakako, crkava i svih drugih vjerskih aktivnosti te običaja puka.

Kanonske su vizitacije osobito dragocjen prvorazredni pisani izvori za crkvenu povijest. No budući da je crkva u prošlosti imala utjecaja i djelovala na cjelokupan život, one imaju daleko šire značenje kao izvori za demografiju, kulturu, umjetnost, običaje, arhitekturu, a pružaju i gospodarsku sliku vremena i područja.

Iz predgovora:

„U ovoj V. knjizi donosimo latinski i usporedni hrvatski prijevod kanonskih vizitacija Osijeka i okolice od prve sačuvane vizitacije Osijeka 1732. pa do 1833. (odnosno za Čepin 1899.) godine. To je značajan vremenski raspon te se kroz kanonske vizitacije vide život i rast kako duhovnog, tako i materijalnog života grada Osijeka i njegove okolice. Osim vizitacije samoga grada Osijeka, koji je bio izuzeta župa i pripadao pod ostrogonskog primasa sve do 1776. godine kada je Osijek uključen u Đakovačku biskupiju, ovdje se donose vizitacije susjednih župa Aljmaša, Dalja, Sarvaša i Čepina.

Za crkvenu, ali i za opću svjetovnu povijest Osijeka i okolnih mjesta ove su kanonske vizitacije prvorazredni povijesni izvor, tim vrednije što je pisano gradivo za Osijek i okolna mjesta do početka 19.st. gotovo sve uništeno i nestalo. Neke dosadašnje praznine u povijesnom znanju o Osijeku i okolnim mjestima ovim će se kanonskim vizitacijama sasvim dopuniti a ostalo potvrditi i proširiti.“