Judita – Marko Marulić

Stanje proizvoda: vrlo dobro.

Autor

Marko Marulić hrvatski je i kršćanski pjesnik koji stvara na razmeđu srednjeg vijeka i novog doba. Kao obrazovani humanist pisao je na latinskom, što mu je donijelo svjetsku slavu, a kao renesansni pjesnik stvarao je na hrvatskom jeziku, te ga se ponajviše zbog epa Judita naziva “ocem hrvatske književnosti”.

Tijekom proteklih stoljeća o Marulićevom životu različiti biografi rekli su različito. Za jedne je Marko Marulić bio kreposnik i isposnik, dok je za druge u mladosti bio razbludnik koji se preobratio. No, na osnovu drugih izvora, kao što su Marulićeva oporuka ili korespondencija, može se zaključiti da Marulićev život najvjerojatnije nije bio obilježen niti jednom od spomenutih značajki.

Rođen je u Splitu u plemićkoj obitelji, koja se nazivala Pečenić (Pecinić, Picinić). Od 15. stoljeća Marulus ili De Marulis, hrvatski Marulić. Školovao se u rodnom gradu, gdje mu je jedan od učitelja bio poznati humanist Tideo Acciarini. Za vrijeme školovanja Italiji proslavio se govorom u slavu dužda.

Obrazovanje

Obrazovanje stečeno u mladosti omogućilo je Maruliću da u javnom životu Splita obnaša dužnosti u gradskim službama. Prijateljevao je s D. i J. Papalićem, T. Nigerom, F. Božićevićem-Natalisom, J. i F. Martinčićem, D. Balistrilićem i drugima. Bio je središnja osoba splitskog humanističkog kruga. Povremeno je putovao, pa je zbog obiteljskih poslova 1481. godine boravio u Veneciji, a 1550. povodom jubilarne godine hodočastio je u Rim. Otprilike dvije godine, negdje oko 1510. godine, živio je u Nečujmu na otoku Šolti kao gost D. Balistrilića. Što se spominje u Ribanju i ribarskom prigovaranju Petra Hektorovića. Iz njegove oporuke znamo da je posjedovao bogatu biblioteku, a prema biografu Božićeviću bavio se i slikarstvom. U svom djelu In epigrammata priscorum commentarius sakupio je i komentirao antičke, uglavnom salonitanske natpise. Što je samo jedan od primjera njegove erudicije i širokog obrazovanja i interesa. Zanimljivo je i to da se prva uporaba riječi psihologija pripisuje Maruliću. Na njegovo je djelo utjecao i pokret laičke pobožnosti Devotio moderna.

Pisao je na latinskom, hrvatskom i talijanskom jeziku. a prevodio je s talijanskog na latinski (Petrarca i Dante), s talijanskog na hrvatski (Petrarca), s latinskog na hrvatski (Katon, Toma Kempenac, Bonaventura) i s hrvatskog na latinski (Hrvatska kronika). Koristio je splitsku čakavicu, uz povremene utjecaje staroslavenskog, dubrovačkog i štokavskog.