Josip Juraj Strossmayer: Moja stolna crkva

Stanje proizvoda: kao novo.

Moja stolna crkva – kao da sam sa ove naše doline suza i nevolja prenesen u dvore nebeske

Đakovačka katedrala viđena očima njenog graditelja

Tijekom druge polovice 19. stoljeća u kopnenom su dijelu Hrvatske, pod utjecajem historicističkog odnosa prema baro­ku, preinačene sve tri katedrale: u Zagrebu, Križevcima (grkokatolička) i u Đakovu, ali je pritom samo u Đakovu srušena barokna crkva da bi se kraj baroknoga biskupskog dvora po­digla velebna novogradnja stolne crkve.

Đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer, čovjek koji je snažno djelovao na kulturu hrvatskog društva svog doba, u toj je građevini i u njezinoj opremi najdjelotvornije objeloda­nio svoj pogled na crkvenu umjetnost, pogled koji se donekle razlikuje od ideja Hermanna Bolléa – vodećega »restauratora« hrvatskih crkava na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće.

Različitost njihova pristupa najuočljivija je u odnosu prema slikarstvu: Bollé ga je smatrao tek dekorativnom komponen­tom kojom se »dovršavala« arhitektura, dok je za Strossmayera u Đakovu slikarstvo bilo posve ravnopravno arhitek­turi, a kiparstvu čak na neki način nadređeno. I ovdje je, doduše, prisutno dekorativno slikarstvo, ali uglavnom u pri­zemnom pojasu.

Ono se ovdje ovija oko stupova kako bi naglasilo njihovu plastičnost i zalazi iza kamenih oltara pa se oni, iako skromnih dimenzija (u odnosu na prenaglašene di­menzije katedrale), svojom bjelinom i pozlatom ističu ispred zagasitih šara naslikanih sagova koji prekrivaju crkvene zido­ve. Gornji, »nebeski« pojas crkve, dobro osvijetljen gusto raspoređenim prozorima, prekriven je međutim većim i ma­njim figuralnim kompozicijama sakralnog sadržaja.

preuzeto s: https://www.bitno.net/kultura/likovna-umjetnost/dakovacka-katedrala-freske-zidne-slike-u-dakovackoj-katedrali/