Jušić-Seunik, Zdenka, hrvatska književnica (Zagreb, 23. V. 1905 – Zagreb, 8. IV. 1989). Radila kao knjižničarka u Gradskoj knjižnici (1939–43) i u Ministarstvu prosvjete (1943–44) te kao korektorica u Društvu sv. Ćirila i Metoda (1945–56) u Zagrebu. Surađivala je u periodici pjesmama, novelama, romanima i člancima o književnosti i ženskom pokretu. Objavila je romane U godini kušnje (1933), Svojim putem (1937) i Jedna žena (I–II, 1942–44), društveno-egzistencijalne tematike, prožete problematikom odnosa među spolovima, tri knjige novela (Novele, 1940; Mali životi, 1958; Na pragu tuđeg svijeta, 1964) te pet zbirki pjesama (Dani nemira, 1939; Lirski fragmenti, 1940; Nad dubinom, 1942; Knjiga tišine, 1943; Blagi darovi, 1944), pretežno u prozi, a za II. svjetskog rata i nakon njega posvetila se uglavnom pisanju pjesama i proze za djecu.