Prolog

Jednoga dana 391. godine biskup Teofil, na čelu pobješnjele rulje, zaputio se iz svojega sjedišta u aleksandrijskoj četvrti Bruchcion na zapad, prema Serapeju, u središtu egipatskoga Rhakotisa. Serapej, koji je sedam stoljeća bio egipatsko religiozno središte, tada je bio ukrašen veličanstvenim stupovima i kipovima koji su se doimali poput živih, kao i drugim umjetničkim djelima. Ondje je takoder bila glasovita Aleksandrijska knjižnica. Podivljalo mnoštvo jurilo je ulicama duž Kanopskoga puta, skrenuvši u kratku uličicu koja je vodila u Serapisov hramski kompleks. Predvodeni biskupom Teofilom, popeli su se mramornim stubama, prešli preko kamene platforme i ušli u hram gdje se zbila tragedija.

Bijesna gomila nije nimalo marila za zlatne i srebrne ukrase, drago kamenje, brončane i mramorne kipove, veličanstvene murale i tapiserije. izrezbarene i oslikane granitne i mramorne stupove, ebanovinu, bjelokost i egzotičan namještaj… sve je to u bezumnoj orgiji razbijeno, zgaženo i pretvoreno u prah. No, to nije bilo sve. Ta demonska rulja upala je u knjižnicu, gdje su se čuvale stotine tisuća papirusnih svitaka i pergamenata ispisanih drevnom mudrošću, i sve je to bacila na lomače.

Nekoliko godina poslije, na korizmeni dan, u ožujku 415. god. po Kr.. skupina kršćanskih redovnika zaustavila je kočiju u kojoj je sjedila Hipatija, nasljednica svoga oca na mjestu profesora filozofije u Aleksandriji. Svukli su je do gola i odvukli u obližnju crkvu, gdje su je ubili i rastrgali joj meso školjkama oštrigama. Njezine su ostatke potom spalili na ulici. Zločin Hipatije, koja je podučavala Platonovu filozofiju, bila je hereza.

Kao posljedica tih divljačkih ubojstava aleksandrijskih učenjaka i uništenja njihove knjižnice, koja je sadržavala grčke tekstove o svim aspektima drevne mudrosti i znanja, egipatski korijeni kršćanstva i zapadne civilizacije izgubljeni su već 16 stoljeća. Svrha je ove knjige razotkriti te korijene, uz pomoć novih povijesnih i arheoloških dokaza.