Tekst koji slijedi veoma je rijetke vrste: u njemu se autor suočava sa stavovima drugog filozofa a da ne prihvaća niti osuđuje te, tuđe, stavove, što je uobičajeni motiv takvih poduhvata.

Grlić se suočava s Adornom zato što ga na to navodi vlastita pozicija, odnosno put kojim ju je razvio i kako ju je predstavljao činjenica kojoj zahvaljujemo četiri toma povijesti Estetike, sjajan priručnik nastao iz uvjerenja da transestetička pozicija može biti legitimna tek kada se rekonstruira čitava povijest estetičkih problema. I kao što se Estetika može konistiti kao priručnik, Izazov negativnog, djelo dovršeno nedugo prije iznenadne i prerane smrti izlaže i Adornove i Grlićeve stavove, što bi samo po sebi bilo dovoljno da privuče čitalačku pažnju no takvo bi čitanje uskratilo samome sebi uvid u jedinstvenost poduhvata.