Izabrane pripovijetke – Karel Čapek

Stanje proizvoda: dobro. Mrljice od starosti.

Sadržaj:

Raspeti na raskršću
Mučne pripovijetke
Pripovijetke iz jednog džepa
Pripovijetke iz drugog džepa

Čapek  Karel, češki književnik (Malé Svatoňovice, 9. I. 1890 – Prag, 25. XII. 1938).

Najistaknutiji češki pisac međuraća. Javio se s drugim naraštajem češke moderne, pišući u početku drame i pripovijetke s bratom Josefom. Svjetsku popularnost donijelo mu je prvo samostalno djelo, utopijska drama R. U. R. (Rossum’s Universal Robots, 1920). U pripovijetkama Raspeti na raskrižju (Boží muka, 1917) i Mučne priče (Trapné povídky, 1921) u duhu skepticizma razmatra pitanja istine, slobode i smisla ljudskoga djelovanja. Antologijom prepjeva Francusko pjesništvo novoga doba (Francouzská poezie nové doby, 1920) utjecao na krug mladih pjesnika naraštaja »Devětsila«, jezgru češke književne avangarde. U 1920-ima pisao je dramske i romaneskne utopije: Tvornica apsolutnoga (Továrna na absolutno, 1922), Slučaj Makropulos (Věc Makropulos, 1922), Krakatit (1924) i Adam Stvoritelj (Adam Stvořitel, 1927).

Uspjeh je postignuo i s putopisnom prozom, osobito s Pismima iz Engleske (Anglické listy, 1924), te sa zbirkama feljtona, kolumna i kozerija, koje je kao novinar pisao do kraja života. Pripovijetkama iz jednog i drugog džepa (Povídky z jedné a druhé kapsy, 1929) istraživao žanr detektivske priče. U 1930-ima objavio romanesknu trilogiju Hordubal (1933), Meteor (Povětroň, 1934) i Običan život (Obyčejný život, 1934), razrađujući višestrukost istine u složenoj strukturi ljudske psihe. Na fašizam je reagirao utopijsko-alegorijskim romanom Rat sa salamanderima (Válka s mloky, 1936) te dramama Bijela bolest (Bílá nemoc, 1937) i Majka (Matka, 1938). Čapekova smrt u razdoblju münchenskoga diktata simbol je završetka prijelomnoga, međuratnoga razdoblja češke književnosti.