Igre i ljudi – Roger Caillois
Stanje proizvoda: izvrsno.
J.Huizinga (Homo ludens, 1938.) – ukazao na znaĉaj igre u razvoju civilizacije. Igra – slobodna akcija, fiktivna i izdvojena od svakodnevnog ţivota, sposobna da potpuno obuzmeigraĉa. Bez materijalnog interesa i korisnosti; odvija se u ograniĉenom vremenu i prostoru, po pravilima. Ona je sama sebi cilj i prati ju napetost, radost i svijest o razlikovanju od svakodnevnog ţivota.
Huizinga iskljuĉuje oklade, kockanje i druge igre na sreću iz definicije jer one imaju materijalni interes. Igra ne stvara bogatstvo i time se razlikuje od rada. Ne stvara ni dijelo pa nije ni umjetnost. Na kraju partije sve poĉinje iz poĉetka. Igra je jednostavno prilika zatrošenje vremena, energije, vještine…Profesionalci pak moraju misliti i na zaradu stoga oni nisu igraĉi već ljudi od zanata.
Igra mora biti dobrovoljna aktivnost jer u suprotnom ona bi bila prisila i izgubila bi svojuosnovnu karakteristiku- da joj se igraĉ preda od srca.
Igra – pokušaj da se uobiĉajena zbrka svakodnevnog života zamijeni idealnim situacijama.
„Igra – ono gdje dosada moţe odvezati što je zanos vezao.“ Valery
Igra postoji samo tamo gdje igraĉi to ţele, s ciljem da se razonode i pobjegnu od svakodnevnog života – slobodna aktivnost.
Postoji toĉno odreĊeno mjesto (borilište,stadion…) i vrijeme igre koje je unaprijed utvrĊeno i neĉasno bi bilo napustiti igru bezznaĉajnog razloga. U tom se prostoru i vremenu izmjenjuju pravila koja su izmišljena ineopoziva. Varalica ne upropaštava igru, to ĉini onaj koji negira igru iznoseći apsurdnost njenih pravila i koji ne tvrdi da je ona besmislena te zato ne sudjeluje u njoj. – IGRA NEMADRUGOG SMISLA OSIM SEBE SAME.
Ishod igre mora biti neizvjestan, a snage ujednaĉene (bez rizika da bude poražen, igraĉ gubi interes za igru).
IGRE SU ILI REGULIRANE ILI FIKTIVNE. U nekim igrama fikcija zamjenjuje pravila- igra lutaka, policajca i lopova, aviona. Fikcija ustvari stvara pravilo jer igraĉ ne moţe izmisliti pravila koja ne postoje u stvarnosti. Oponašanje ga odvaja od stvarnog ţivota, a rušilac igre jeonaj koji negira predloţenu iluziju i „podsjeća djeĉaka da on nije pravi detektiv“.
Igra je dakle: slobodna, izdvojena (prostor,vrijeme), neizvjesna, neproduktivna ( ne stvaranova dobra ili bogatstva), propisana, fiktivna.
Igre i ljudi | Rože Kajoa [Roger Caillois]
| Format | 12 × 19 cm |
|---|---|
| Autor | Anto Kovačević |
| Izdavač | Nolit |
| Mjesto izdanja | Beograd |
| Godina | 1965 |
| Broj stranica | 235 |
| Uvez | Meki |
8,00 €
