Idiot – Fjodor Mihajlovič Dostojevski

Stanje proizvoda: vrlo dobro.

Idiot – Knez Miškin mladi je muškarac koji se vraća u Rusiju nakon dugog boravka u Švicarskoj. Dosiojevski gaje prikazao kao idealnog čovjeka, apsolutno divno biće, »čovjeka-boga«, odnosno čovjeka čija dobrota i čovječnost nisu od ovoga svijeta. Takav čovjek neizbježno postaje društveni »idiot«, žrtva konteksta u kojem živi, žrtva ljudi s kojima dolazi u doticaj. Povratkom u Rusiju on ulazi u »salon« – metaforu društva u kojem, kako će se vidjeti na kraju, ljudi poput njega nemaju što tražiti.

Ponizno ali prevrtljivo okruženje, iskrivljeni ljubavni četverokut koji će rezultirati tragedijom koja će i njega samoga odvesti »na drugu stranu«, u izgubljenost u unutrašnjem svijetu, u smirenost čovjeka koji je prestao biti čovjek jer jc prestao biti – misleći.

Idiot je jedan od najznačajnijih romana ne samo unutar opusa slavnoga ruskog romanopisca Fjodora Mihajloviča Dostojevskog već i svjetske literature uopće. Sva su njegova djela više puta prevedena na hrvatski jezik a najčitaniji su bili: Zločin i kazna. Braća Karamazovi, Bijedni ljudi. Bijesom i Kockar.

Fjodor Mihajlovič Dostojevski, ruski književnik ukrajinskog porijekla, romanopisac, novelist i publicist, jedan od najznačajnijih književnika u povijesti.

Dostojevski je ruski književni velikan 19. stoljeća, utemeljitelj modernoga psihološkog romana. U romanu Idiot stvorio je tzv. idealni karakter u liku kneza Miškina, nerazumnoga i naivnog epileptičara punog blistavih ljudskih osobina koje nedostajudruštvu njegova vremena. Oko tog antijunaka zapleće se i raspleće slojevita radnja puna dramatskih obrata, s galerijom likova koji vjerno oslikavaju rusku društvenu realnost onoga vremena.

Dostojevski gradi romane na fabulama, srodnima europskoj prozi detekcije, vezuje ih za umorstva i sudnice, ali one u biti uvode čitatelja u psihološka i etička pitanja temeljnih likova, često nositelja ideologije. Psihološka pitanja oblikuje unutarnjim monolozima, a idejna motrišta razvija u polemikama, disputima, dovodeći nositelje zbivanja na skupove (»konklave«), u situacije »skandala«, na sudske procese, gdje takvi sukobi dobivaju dramatične oblike. Tim je postupcima snažno djelovao na modernu prozu.