U svojoj prvotnoj namjeni ova je knjiga,  Hrvatska književnost od humanizma do manirizma, imala biti samo dio jednog sveobuhvatnog pregleda hrvatske umjetnosti i književnosti, na kojoj je trebala raditi grupa autora. Kako do te realizacije nije došlo, autor je, držeći da njegov dio predstavlja zaokruženu cjelinu, ponudio tekst izdavaču, koji ga je prihvatio.

Ovaj prikaz hrvatske renesansne književnosti, s nje- nim prethodnim razdobljem (humanizmom) i razdobljem kojim renesansa završava (manirizmom), nema pretenzije da bude znanstvena monografija. U njemu je, i po načinu iznošenja i po izboru građe, zadržana prvobitna namjena da tekst bude pristupačan što Firem čitateljstvu. Zato je svjesno izostavljena uobičajena znanstvena aparatura (bibliografija, komentari, bilješke), raspravljanje o pojedinim mišljenjima i gledištima, unošenje sve poznate grade (imend i naslová) itd. Sve je svedeno na glavne predstavnike i na tipične pojave. Naime, pozitivističko nabrajanje svih djela i svih ljudi koji su sudjelovali u kulturnom i književnom životu epohe samo bi opteretilo, a ponekad možda i pomutilo temeljnu za- misao knjige da se prikažu bitne odrednice hrvatske renesansne književnosti s razdobljem koje joj je prethodilo i onim koje ju je slijedilo kao njen odjek i odumiranje.

Ipak, autor je pristupio gradi nešto drugačije nego što je to u povijesnim pregledima hrvatske književnosti….