Autor, unuk poznatog pjesnika Petra Preradovića, bio je politički angažiran intelektualac koji je duboko proučavao društvene procese, posebno one vezane uz hrvatsko seljaštvo kao temeljni društveni sloj.

Preradović se u djelu fokusira na seljaštvo kao ključni pokretač društvenih promjena u Hrvatskoj, posebice u 19. i prvoj polovici 20. stoljeća. Knjiga daje povijesni pregled seljačkih ustanaka, političkih borbi i društvenih previranja kroz nekoliko razdoblja:

Analiza Seljačke bune iz 1573. pod vodstvom Matije Gupca, koja se smatra simbolom borbe seljaka protiv feudalnog tlačenja. Ističe se nepravda feudalnog sustava i težak položaj kmetova koji su se borili za pravo na zemlju i ljudsko dostojanstvo.

Preradović istražuje kako su se ideje ilirizma i narodnog preporoda odrazile na seljaštvo, koje je u to vrijeme ostalo na marginama političkih procesa unatoč brojnosti i važnosti. Naglašava potrebu uključivanja seljaštva u politički život kako bi se ostvarila prava nacionalna emancipacija.

Središnji dio knjige bavi se 20. stoljećem, kada je Stjepan Radić s Hrvatskom seljačkom strankom (HSS) postao glasnogovornik seljaštva. Preradović analizira Radićevu politiku i njegovu borbu za prava seljaka, kao i nastojanja da se seljaštvo postavi kao temelj političkog i društvenog života u Hrvatskoj. Razmatra utjecaj agrarne reforme, industrijalizacije i migracija na hrvatsko selo. Kritički analizira kako su političke elite često zanemarivale potrebe seljaštva, što je dovelo do socijalnih napetosti i nezadovoljstva.

Preradović prikazuje seljaštvo ne samo kao ekonomski, nego i kao moralni stup društva, ističući njihovu radnu etiku, povezanost s tradicijom i patriotizam. Zalaže se za obrazovanje i političku emancipaciju seljaka kako bi postali aktivni sudionici u donošenju odluka koje utječu na njihov život. Autor kritizira nejednakost i neravnopravnost koje su desetljećima pogađale seljaštvo, zagovarajući pravednije društvene i ekonomske odnose.

Preradović piše jasno i argumentirano, koristeći povijesne izvore, statistiku i osobne uvide. Knjiga ima edukativnu i polemičku dimenziju, jer se autor često obraća političkoj eliti i intelektualcima, pozivajući ih na veću odgovornost prema seljaštvu.

Ovo je djelo važan doprinos razumijevanju uloge seljaštva u hrvatskoj povijesti i politikama 19. i 20. stoljeća. Preradović zagovara društvo u kojem su prava i dostojanstvo seljaka jednako važni kao i ostalih slojeva, te naglašava nužnost njihovog uključivanja u procese odlučivanja.