Historija turskog /osmanskog/ carstva 1-3

Tursko – osmansko carstvo predstavlja zanimljiv, složen i nužan predmet historijske znanosti. Golemi kolos koji se protezao od pustinja Numibije do poljske granice, od Perzije skoro do Venecije, obuhvaćajući dijelove tri kontinenta, bitno je zadugo utjecao i određivao razvoj i sudbinu mnogih naroda, kraljeva i kultura. Nastanak i i učinci tog imperija svakako su jedna od najznačajnijih pojava cjelukupnog srednjevjekovlja na Istoku i Zapadu.

Iz knjige:

Tursko (osmansko) carstvo predstavlja zanimljiv, složen i nužan predmet historijske znanosti. Golemi kolos koji se protezao od pustinja Nubije do poljske granice, od Perzije skoro do Venecije, obuhvaćajući dijelove tri kontinenta, bitno je i zadugo utjecao i određivao razvoj i sudbinu mnogih naroda, krajeva i kultura. Možda se neće pretjerati ako se njegov nastanak i evoluciju, njegove faktore i učinke smatra jednima od najznačajnijih pojava cjelokupnog srednjovjekovlja na Istoku i Zapadu.

Taj njegov, svakako, središnji položaj i značenje u dugim stoljećima morao je pobuditi živ i intenzivan znanstveni interes u mnogim zemljama. On je osnažen i, umnogome, kompliciran dvjema značajnim činjenicama: prvotno, kontekstom vjerskog rata, s jedne, a kasnije zapadne imperijalističke ekspanzije i nacionalno-emancipatorskog osvješćivanja s druge strane. U slijedu toga, pojavile su se brojne studije koje su nastojale osvijetliti i osmisliti pojedinačne aspekte i faktore turskog (osmanskog) carstva.

Usprkos tome, djela, koja bi obradila cjelinu ovoga carstva, od njegovih početaka do njegova kraja, začuđujuće je malo. Čak u samih Turaka svega ih je nekolicina koje valja zabilježiti. To su: HALIL INALCIK, The Ottoman Empire: The Classical Age 1300-1600, iz 1937. godine, čiju je pažnju zaokupljala poglavito historija ustanova, socijalnog i ekonomskog sustava; slijedi voluminozni turski rad: MUSTAFA CEZAR, MIDHAT SERTOGLU i dr., Resimli-Haritah Mufassal Osmanli Tarihi u šest knjiga iz 1957-1963. godine; a jednako treba istaći seriju svezaka pod naslovom: Osmanli Tarihi, iz 1947. godine; od ranijih pisaca, JOHANN WILHELM ZINKEISEN: Geschichte des Osmanischen Reiches in Europa u sedam svezaka iz 1854-1863. (reprintiranih 1963. godine); N. JORGA: Geschichte des Osmanischen Reiches u pet knjiga iz 1908-1913; te konačno, STANFORD J. SHAW: History of the Ottoman Empire and Modern Turkey u dvije knjige (prvu je napisao sâm, a drugu sa svojom ženom, EZEL KURAL SHAW), iz 1977. godine. Objektivnost tih evropskih djela, s iznimkom novije Shawove, dvojbena je; ili ih prožima duh vjerskog rata (kršćanstvo – islam) ili su izraz evropo-centrističke perspektive (Evropa – ostali nevažni svijet) ili su prožeti potrebom nacionalne, pa i nacionalističke, kompenzacije za duga stoljeća podložnosti.