Hej, bećari – Anto Gardaš

Stanje proizvoda: izvrsno.

Gardaš, Anto, hrvatski književnik (Agići kraj Dervente, BiH, 21. V. 1938 – Osijek, 10. VI. 2004). Diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu (1968). Plodan autor romana, pripovijesti, bajki i igrokaza za djecu. Odlikuje ih zanimljiva fabula, osobito znanstvenofantastičnu trilogiju Ljubičasti planet (1981), Bakreni Petar (1984) i Izum profesora Leopolda (1986), povezanu istim glavnim junacima.

Objavljivao i prozu za odrasle koja se odlikuje jednostavnošću (Kuća od drvenih kocaka, 1997. i dr.). Pjesme su mu uglazbljivane i izvođene na festivalima (Hej, bećari, 1996), a okušao se i u haiku pjesništvu (zbirke Grm divlje ruže, 1994; Žuborenja, 1996; Sto sunovrata, 1997; Sjaj mjesečine, 2003).

Anto Gardaš rođen je 21. svibnja 1938. godine u selu Agići nedaleko Dervente u Bosni i Hercegovini.
Nedugo poslije završetka Drugog svjetskog rata, 1947. godine, Anto je s obitelji doselio u Velimirovac nedaleko Našica.

Jednako kao što su i brojne druge obitelji iz Bosne i Hercegovine, Dalmacije, te sjeverozapadne Hrvatske doseljavale u Slavoniju i Baranju s nadom u bolji život. U Velimirovcu je Gardaš završio osnovnu školu, a zatim je u Našicama upisao gimnaziju, koju također uspješno završava 1958. godine.

Od 1973. godine zaposlen je u osječkoj ispostavi pošte (ondašnji PTT), a naredne godine je i preselio u grad na Dravi, u kojem će napisati svoja najpoznatija i najpriznatija djela. Najviše uspjeha postigao je u žanru dječje književnosti, a ukupno je objavio četrdesetak knjiga. Romani, bajke, pjesme, priče i igrokazi uglavnom su namijenjeni mlađoj publici.

No, manje je poznato kako je Gardaš pisao i haiku poeziju, te objavio pet samostalnih zbirki. Njegovi haiku radovi nagrađeni su u Japanu. Gardaševa djela prevedena su na mnoge jezike, a on sam primio je brojne nagrade. Bio je i predsjednik Društva hrvatskih književnika – odnosno njegovog slavonsko-baranjskog ogranka.