Heidi – Johanna Spyri

Stanje proizvoda: vrlo dobro.

Dječji roman Heidi djelo je namijenjeno svim uzrastima. Posebno djeci, jer skriva mudru poruku o čarima skromnosti, prirode i nesebičnog pomaganja.

Roman je prvi put objavljen 1881. godine u dva dijela. Heidine godine učenja i putovanja, te Heidi koristi ono što je naučila, a jedan je od najpoznatijih romana švicarske literature i najprodavanijih knjiga u svijetu. Dvadeset poglavlja ovoga romana obuhvaća radnju tijekom nekoliko godina i svih godišnjih doba. Mjesto radnje mijenja se od prekrasnih sela planinske Švicarske do monotonog velegrada Frankfurta.

Tematika

Za razliku od česte tematike dječjih romana koja obuhvaća borbu dobra i zla, fantastične likove poput čarobnjaka, vila i čudovišta… Ovaj roman jednostavne radnje nema negativne likove i tamne, mistične elemente. Glavnik lik, djevojčica Heidi čije odrastanje pratimo tijekom djela, ima izuzetno dobru narav i plemenite namjere.

Iako je od ranih dana svojega života siroče o kojemu brine teta, nesebično čini dobro i uvijek misli na druge. Te karakteristike imaju skoro svi likovi ovoga djela. Djed s planine na početku djela opisan je kao pravi vuk samotnjak. Odbojan čovjek do kojega nitko ne dopire i koji nije sposoban za brigu o unuci.

Početak romana čitatelje poziva da se zapitaju kako će se u selu omraženi djed snaći u ulozi skrbnika malene Heidi. No ubrzo saznajemo kako je Djed s planine zapravo izuzetno topla osoba spremna na brigu o drugome. Jedino kozar Petar, lik je koji u nekim dijelovima radnje osjeća ljubomoru i spreman je učiniti pakost.

Ispostavi se da čak i njegova nedjela za koja kasnije pokazuje jasne znakove kajanja imaju za posljedicu nešto dobro. Tako nakon što on uništi kolica oduzete djevojčice Klare, ona snagom volje i ljekovitošću prirode prohoda. Autoričina osnovna ideja koju je htjela iznijeti u ovoj knjizi jest važnost nematerijalnog i prirode u ljudskom životu. Svim ljudima potreban je mir, ljubav osoba kojima su okruženi i životna skromnost.

Život u velegradu…

Život obitelji Sesemann u velegradu Frankfurtu prikazan je iznimno materijalno bogatim i lagodnim, imaju sve što im je na prvi pogled potrebno, a i drugi im ljudi služe. Unatoč tome, obitelj je nesretna. Oduzetoj djevojčici Klari posebno nedostaje društvo njenih vršnjaka, roditeljska ljubav i sloboda.

U ovom romanu jasno su prikazane suprotnosti, pa je tako naglašena razlika života u selu i gradu, Heidina sloboda u planinama i zatočenost oduzete djevojčice Klare u Frankfurtu, istinska radost u prirodi i zabrinutost i bolest daleko od doma.

Teta Deta dovodi Heidi k djedu na samome početku romana, a nekoliko godina kasnije, kad se djevojčica već naviknula na život u prirodi, ponovno dolazi po nju i protiv Heidine volje odvodi je u velegrad. Heidi je u Frankfurtu izuzetno nesretna, a čitatelj suosjeća s djevojčicom koju nitko ne pita za mišljenje i mjesto gdje se osjeća sretnom.

Povratkom u švicarske planine, Heidi ponovno postaje radosna i zdrava. Uskoro joj se pridružuje i djevojčica Klara koja u prirodi potpuno ozdravlja. Iako je u velegradu sve dostupno i raskošno, autorica djela odlučila je dokazati čitateljima da čovjek može duševno i tjelesno ozdraviti okružen prirodnim ljepotama i dragim ljudima.