Hadrijanovi memoari, neprijeporno najpopularnije i najvažnije djelo Marguerite Yourcenar, od svog prvog objavljivanja u Francuskoj 1951., aklamacijom svjetske književne kritike smatra se jednim od kapitalnih djela 20. stoljeća. Caru je tek šezdeset godina, ali je teško bolestan. Pripovijeda razložno i zanimljivo o svom porijeklu i životu, o svojim razmišljanjima i spoznajama. Sve su te njegove misli kristalno jasno izrečene i svjedoče o kontemplativnoj strani toga čovjeka od akcije. Ali nije to samo roman o jednom iznimnom čovjeku koji je udario snažan pečat u povijesti Rimskog Carstva, pa i cijeloga svijeta, nego i o univerzalnom pojedincu koji se osjećao slobodan kao malo tko prije i poslije njega. Uz bogatu imaginaciju i besprijekorno izbrušen književni stil, Marguerite Yourcenar je i marno proučavala povijesne izvore za svoja djela. Bila je izniman erudit. Svoju briljantnu književnu karijeru okrunila je titulom besmrtnika – članstvom u Francuskoj akademiji – u koju je 1980. primljena kao prva žena u povijesti te ustanove, razbivši tako jedan od najprestižnijih bastiona muškog šovinizma. Postoji anegdota da su tada svi natpisi na toaletima Akademije zamijenjeni novim: Messieurs/Marguerite Yourcenar.
