Gundulićev san – naziv izložbe o Gunduliću, izveden prema istoimenoj Bukovčevoj slici – prízíva kao svoju jeku i rimu, Gundulićevu javu, drugi krak diptiha.

Gundulićev san, usniven u Dubrovniku i dubrovačkim librima prosanjan, nastavili su i dosanjali ilirci u Zagrebu, budeći njegove dubrovačke muze koje nisu šutjele ni kad je zveckalo oružje na granicama Dubrovačke Republike, stiješnjene između turskoga polumjeseca i mletačkoga lava!! Domoljubljem ponesen i slobodoljubljem zanesen, Gundulić je hrvatsku književnost darovao baroknim bokorom i ponajljepším vijencem stihova o slo- bodi kojemu su potom, ispletenom na žrtveniku hrvatskoga boga Marsa, pridodavane Preradovićeve kitice, Kranjčevićeviokovi i krila, Nazorovi poklici… Stoga je Bukovac slikom Slava njima, savladavajući slikarskim kistom prostornu i vremensku razdaljinu, pridružio Gundulića velikome zboru iliraca, ovjenčavajući ih slavom i vjenčavajući Dubrovnik i Zagreb na tom svečanom kazališnom zastoru, koji se često dizao najavljujući scenografirani Dubrovnik – napose Držićev i Vojnovićev – zagrebačkoga glumišta.

K tome, matoševski rečeno (hrvatska duša zagorski je kraj), zagrebačke su dubrave i perivoji te podsljemenski brežuljci najidiličnije ambijentalne i pejzažne ilustracije Gundulićeve Dubravke.

Gundulićeva java, to su sve Gundulićeve knjige i stvarnost osvojena i posvojena njima. Tragovi su to kralja dubrovačkih pjesnika i njihovo iščitavanje sve do danas. To je, k tome, veliko Gundulićevo kolo sreće koje su poveli gundulićevci i gundulićanci (Mažuranićev dopjev Gundulićeva epa), da bi im se pridružili i gundulićolozi…