Rabindranath Tagore indijski je pjesnik koji je ljepotom svojih stihova uspio osvojiti i Zapadni svijet. On je prvi kome je to uspjelo i to zbirkom pjesama za koju je dobio Nobelovu nagradu za književnost. Njegov neosporni talent i nenadmašna ljepota riječi prenijela se i na njegova druga djela. Jedno od njih je pjesma u prozi Gradinar.

Gradinar je pjesma prožeti idejama o ljubavi i jedinstva čovjeka sa Svemirom. To je jedna od najboljih Tagorinih knjiga pjesama, te je nazivaju knjigom ljubavi. U stihovima ove pjesme on se ne bavi samo ljubavlju prema ženi, već je ona prenesena i na ljubav prema čovjeku, Zemlji, svijetu i življenju općenito. Ljubav prema ženi povod je da ispisuje čarobne stihove kojima veliča sam život, dok je tjelesna i emocionalna ljubav samo jedna od njegovih prekrasnih elemenata.

Stihovi otkrivaju da je pjesnik obuzet čežnjom jer želi iskazati ljubav, ali odustaje od te namjere zbog sumnje da će biti ismijan. Boji se da mu odabranica srca neće uzvratiti istom mjerom, ali se boji i ostaviti je, jer bi ona tada otkrila da je on kukavica. Razlog strahu je različitost između dva lirska subjekta, onog koji predstavlja pjesnika i onog koji predstavlja njegovu odabranicu. Njihova različitost naglašava se njihovim stavovima prema slobodi.

Dok pjesnikov lirski subjekt vapi za slobodom i svim njenim čarima, njegova draga se te iste slobode boji. Ona je navikla na sigurnost krletke, na udobnost poznatoga i ne prepoznaje ljepote vanjskog svijeta.