Govorna interpretacija umjetničkoga teksta – Novak Novaković

Stanje proizvoda: izvrsno, kao novo.

Govorna interpretacija umjetničkoga teksta (u metodičkoj) terminologiji interopretativno čitanje i recitiranje nastaje iz težnje pojedinca da tekst umjetničkoga karaktera govorno oblikuje pred slušaocima na umjetnički način kao vlastiti do­življaj. Izvornu umjetničkom ostvarenju prilazi interpre­tator (čitač, recitator) nošen unutrašnjim poticajem da ga sredstvima svoje, novome umjetnosti i na svoj način prenese drugome…

Iz sadržaja:
– Dikcija
– Stih
– Govorna interpretacija teksta
– Režija recitala
– Akustika prostora
– Bilješke uz pojedine zadatke i probleme
– Interpretacije iz prakse

PRISTUP

Govorna interpretacija umjetničkoga teksta (u metodičkoj terminologiji interpretativno čitanje i recitiranje) nastaje iz težnje pojedinca. da tekst umjetničkoga karaktera govorno oblikuje pred slušaocima na umjetnički način kao vlastiti doživljaj. Izvornu umjetničkom ostvarenju prilazi interpretator (čitač, recitator) nošen unutrašnjim poticajem da ga sredstvima svoje. govorne umjetnosti i na svoj način prenese drugome.

Kazivanje pjesme i umjetničke proze skupu slušalaca ima duboke korijene. U našoj civilizaciji govorimo o umjetniku riječi kao o piscu, o književniku. Okrenemo li se, međutim, prema davnoj prošlosti, vidjet ćemo da su plodovi stvaralačkoga duha u jezičnom obliku živjeli kroz duga vre-mena u ljudskom glasu. Da i ne zalazimo u vremenski najudaljeniju, primitivnu poeziju, pomislimo na starogrčku herojsku epiku. Koju je kroz stoljeća prenosio skupovima slušalaca usmenim putem aed, kasnije rapsod. O trajanju usmenoga stvaralaštva najočitije nam govori naša junačka deseteračka pjesma, koja na taj način seže do u naše doba. Pošto je narodna pjesma, sazrijevši umjetnički u tome procesu, dala karakteristična obilježja stilu herojske epike. Bila je fiksirana u simbolu slova, u pisanoj riječi. Kasnije će razmah epohe tiska pogotovo potisnuti primat kazane riječi. Medutim, bez obzira na neprocjenjivu vrijednost toga izuma, ostat će živa i razumljiva težnja da pjesnik bude prisutan u kazanoj riječi, u temeljnom izražajnome mediju, koji se, uostalom, sa svojim izvornim mogućnostima ne da zamijeniti nikakvim drugim sredstvom. Umjetnost javno kazane riječi – danas ne samo živa nego i stalan predmet proučavanja – prošla je od davnih izvora kroz svoje faze razvoja i račvanja…