Stanje proizvoda: vrlo dobro.

Gordona Linka je mudri Gianfranco Manfredi osmislio kao suprotnost Dylanu Dogu, junaku koji je tada bio na vrhuncu slave, i koji se štampao i prodavao u vrtoglavim nakladama. Manfredi se time pozabavio onako ekspresno, bez pretjeranog zamaranja, prostački, amaterski.

Dylan se pravi da ne vjeruje u duhove i slične pojave – Gordon da. Dylan kad odvodi ženske u krevet onda je to onako nemuški, pičkasto, sentimentalno i patetično – Gordon ih podere sam sebi za gušt. Dylan vozi razjebanu Bubu – Gordon nabrijani bolid. Dylan za pomoćnika ima ružnog čovječuljka sa brkovima – Gordon za sekretaricu ima zgodnu ševulju liberalnih svjetonazora. Dylan ima stari pištolj – Gordon ludog znanstvenika koji izmišlja svakakva sofisticirana oružja. Dylana redovito isprebijaju – Gordon ima alpskog grubijana uza sebe da ga brani. Pa opet, iako je ovako na prvi pogled sve na Gordonovoj strani, kvaliteta govori drukčije. Gordon je propao nakon 20-ak brojeva, Dylan se još drži. Dakle, nije bitno što radiš – nego kako to radiš.

To je u principu ta šablona prema kojoj je rađen čitav serijal (pa tako automatski i ova epizoda). U pozadini istraživanja nekog paranormalnog fenomena pratimo likove i njihove neprilike; uvijek spremnog na ‘akciju’ Gordona, priglupog kolosa Nicka, nesretnu u ljubavi Helgu, i ludog Chucka sa svojim eksperimentima i izumima. Pomak dalje od toga nemojte očekivati.

Donekle je to u osamdesetima vjerojatno bilo i simpa, za klince, kada su Ghostbustersi bili popularni, ali već početkom devedesetih je ovakav nespretni spoj infantilnog scenarija, anti-smiješnih šala i pošalica, te neuspjelih i nezrelih seksualnih aluzija, bio osuđen na propast. Šteta samo da to Gianfranco Manfredi nije shvatio. Ustvari šta ja pričam, šteta za Dardo, ovaj se kasnije prodao u Bonelli.

Preuzeto s: https://www.stripovi.com/recenzije/gordon-link-gl-bo-1-skrinja-puna-duhova/762/