Lobmayer [lo’bmajer], Antun, hrvatski liječnik (Ruma, 12. VIII. 1844 – Zagreb, 21. III. 1906). Završio studij medicine u Beču 1869., gdje je bio asistent znamenitoga kirurga Theodora Billrotha usavršivši se i u porodništvu. God. 1872–77. djelovao je u Osijeku, a potom je do 1905. bio ravnatelj novoosnovanoga Zemaljskoga rodilišta i profesor Primaljskog učilišta u Zagrebu. U Osijeku je bio jedan od pokretača i glavni urednik prvoga hrvatskog medicinskog časopisa Glasnik Društva slavonskih liječnika (1877), a u Zagrebu Liječničkoga vjesnika (1885–97). Od 1887. bio je docent sudske medicine i zdravstvenog zakonodavstva zagrebačkoga Sveučilišta. Istaknuo se kao jedan od naših najplodnijih zdravstvenih prosvjetitelja koji je objavio stotinjak članaka o higijeni, zaraznim bolestima, podizanju djece i prvoj pomoći, udžbenik za primalje te 30-ak knjiga, od kojih su najpopularnije bile Kućni liječnik i Čovjek i njegovo zdravlje.