Popunjavanje praznine

Galerija Studentskog centra jedno je od kultnih mjesta zagrebačkog likovnog, ali i šireg kulturnog života, koje je opstao i u prilično nesigurnim tranzicijskim vremenima. No iz perspektive publike koja bi joj bila barem vršnjakinja, ako ne i vremešnija od nje same, oči su još nostalgično uperene u bolju prošlost.

Otvorenu 1962. u sklopu kulturnog sektora zagrebačkog Studentskog centra, Galeriju je tijekom dvije godine vodio Dubravko Horvatić čije se visoke estetske ambicije naglašavaju izlaganjem Miljenka Stančića i Miroslava Šuteja u prvoj godini galerije. Horvatić je nedugo potom odustao od vodstva, navodno zbog neprimjerenih radnih uvjeta, ali i zbog sklonosti ka klasičnijim formama likovnog izričaja.

Naslijedio ga je Vjeran Zuppa, koji je svoju djelatnost lakonski opisao kao “popunjavanje praznine”, no koji je program galerije znatno osuvremenio i sam ističući kako su upravo oni izlagali Nives Kavurić i Ljerku Šibenik u vrijeme kada ih Akademija nije baš svrstavala među svoje najbolje studente.

No, najčešće isticani Zuppin doprinos Galeriji SC je njegov anonimni, nepotpisani tekst za Izložbu žena i muškaraca 1969., početkom tzv. zlatnog doba Galerije, koje je odredilo vodstvo Želimira Košćevića. Upravo će od 1966., kada mu Zuppa predaje Galeriju i odlazi nekoliko desetaka metara dalje, u teatar ITD, do 1980.

Košćević svojim inovativnim i za te prilike nekonvencionalnim pristupom, no istodobno pridajući veliku pozornost muzeološkim standardima, održavati iznimno živ i kvalitetan program.

Antologijske se izložbe, poput jednodnevne Hit parade, ambijenata Mladena Galića, Ante Kuduza, Ljerke Šibenik i Miroslava Šuteja, slovenske konceptualne grupe OHO, spomenute Izložbe žena i muškaraca, didaktičkog izlaganja praznog izložbenog prostora, suradnje s Galerijom suvremene umjetnosti te međunarodne izložbe Još jedna prilika da budete umjetnik, vežu uz razdoblje šezdesetih i sedamdesetih godina.