Fra Ante Tomičić – Rodio se 23. ožujka 1901. u ličkom selu Razbojine u župi Ričice (Gospićko-senjska biskupija). Na krštenju su mu roditelji nadjenuli ime Josip.

Kao dobro odgojeni mladić i dobar učenik predano je radio svagdanje poslove i nosio u sebi zanimanje i ljubav prema knjizi. Prije nego što će navršiti 18 godina dospjela mu je u ruke knjižica pod naslovom ”San Majke Božje”.

U njoj je upoznao veliko Božje milosrđe u riječima: «Kad bi čovjek učinio toliko grijeha koliko je u moru pijeska i na gori lista, pa se obratio dragom Isusu kajući se i obećavajući da neće više griješiti, Isus bi mu oprostio».

To ga je potaknulo na molitvu krunice i toliko ga potreslo da je briznuo u plač; počeo se udarati u prsa govoreći: «Isuse moj, smiluj mi se, Isuse moj, oprosti mi, nikad te više vrijeđati neću». Poslije je to u svojoj autobiografiji opisao riječima: «Lio sam gorke suze i kajao se iz dna duše i počeo sam moliti kako sam znao. Od toga časa molitva je bila moj najdraži posao».

Čini se da su i ljudi primijetili njegovo drukčije ponašanje jer je često išao na svetu ispovijed. Od neke je osobe dobio krunicu, a jedna žena iz sela, vidjevši kako se svaki dan moli, dala mu je jedan stari molitvenik i knjižicu Tome Kempenca Nasljeduj Krista; k tome je još od nekoga dobio i Vjenčić sv. Antuna.

To je bila njegova svagdanja hrana jer kod ovaca je imao dosta vremena za molitvu. No, vrhunac njegove sreće i veselja bio je, kad je od svoga bratića Mile Kneževića, koji je poslije kao bogoslov 3. godine studija umro u Zagrebu od tuberkoloze, dobio Novi zavjet.