Ex ponto, nemiri, lirika – Ivo Andrić

Stanje proizvoda: dobro

“Ex Ponto” je književna kritika dočekala s pažnjom i razumijevanjem označivši to djelo kao “neobičnu knjigu” u kojoj “Pjesnik razgovara sa svojom dušom”. Pisani u ritmičkoj prozi, ti lirski zapisi iz progonstva bili su izraz dubokog razočaranja mladića koji na kraju svjetskog rata samom sebi postavlja pitanje o smislu vlastite egzistencije. No autorova želja za samozatajom ubrzo se pretvorila u odlučan stvaralački stav: zatomiti sebe i u svojem djelu sačuvati jedino “razumijevanje i samilost za sav jad čovjekov”. Nakon “Ex Ponta” on se kao lirik oglasio još jednom, u “Nemirima” (1920.), ali je u njima lirsku ekspresiju već počela potiskivati naracija.

Ivo Andrić (Travnik, Bosna i Hercegovina, 1892 – Beograd, Srbija, 1975), veliki europski pisac, školovao se u Višegradu, Sarajevu, Zagrebu, Beču, Krakovu i Grazu gdje je doktorirao. Od 1920. do 1941. radio u diplomatskoj službi Kraljevine Jugoslavije u Rimu, Bukureštu, Grazu, Parizu, Madridu, Bruxellesu, Ženevi i Berlinu. Prve književne radove objavljuje 1911. Nakon zbirki Ex Ponto (1918) i Nemiri (1920) piše prozu u kojoj realistički opisuje povijesni i kulturni život Bosne. U romanima i novelama često se koristi kronikama i povijesnim činjenicama. Vrline su Andrićevih proznih djela stilska dorađenost, vještina psihološkog portretiranja i naturalistička uvjerljivost. Nobelovu nagradu za književnost dobio je 1961. godine. Andrićeva su djela prevedena na pedesetak svjetskih jezika.