Izabrane pripovijesti – Laza Lazarević / Vukadin – Stevan Sremac

Stanje proizvoda: izvrsno.

Lazarević:
Prvi put s ocem na jutrenje
Školska ikona
Sve će to narod pozlatiti

Sremac: Vukadin

Lazarević, Laza, srpski književnik (Šabac, 13. V. 1851 – Beograd, 10. I. 1891). Završio studij prava u Beogradu (1871), potom i studij medicine u Berlinu (1879), gdje se upoznao s V. Jagićem. Radio kao liječnik u Beogradu. Pod utjecajem usmene književnosti i ruskih realista, pisao je pripovijetke s tematikom društvenih promjena srpskoga patrijarhalnoga sela u posljednjim desetljećima XIX. stoljeća.

Od 1879. do 1889. objavio je u časopisima Srpska zora, Slovinac i Otadžbina devet pripovijedaka, koje se odlikuju skladnom kompozicijom i psihološki motiviranim likovima (Prvi put s ocem na jutrenje, Školska ikona, U dobri čas hajduci, Na bunaru, Verter, Sve će to narod pozlatiti), te ostavio nekoliko nedovršenih novela. Smatra se začetnikom srpske psihološke novelistike.

Sremac, Stevan, srpski književnik (Senta, 11. XI. 1855 – Sokobanja, 12. VIII. 1906). Diplomirao povijest u Beogradu, bio gimnazijski profesor u Nišu i Beogradu. Od 1888. pisao pripovijetke o srpskoj feudalnoj prošlosti (skupio ih je u zbirci Iz knjiga starostavnih, 1903), a od 1893. humoristične pripovijetke i romane koji su stekli veliku popularnost: Ivkova slava (1895), Limunacija na selu (1896), Vukadin (1896), Pop Ćira i pop Spira (1898), Zona Zamfirova (1903), Kir Geras (1907).

Tradicionalist, konzervativac i rojalist, patrijarhalne je običaje i likove te ambijente starinskoga ugođaja (vojvođansko selo, beogradska periferija, starobalkansko-orijentalni Niš) oslikavao sentimentalno, s blagim humorom i razumijevanjem za ljudske slabosti, dok je moderni građanski svijet oštro satirizirao. Majstor dosjetke i doskočice, slikovite karikaturalne karakterizacije i opisa atmosfere, fabule je oblikovao polazeći od šaljive anegdote,