Epitaf carskog gurmana Veljko Barbieri

Roman o neimenovanom sladokuscu koji u uvjetima diktature i poptpune kontrole pojedinca pokušava održati svoju gurmansku slobodu, kulturu ugađanja osjetilu okusa i želucu, te hedonističku životnu filozofiju. U logici totalitarizma već samo uživanje u jelu i pilu predstvlja anarhistički čin i prijetnju poretku, te se stoga u privatni život ovoga anonimnog činovnika uvlači totalitarna mašinerija i postupno rastače njegovu osobnost. Istrgnuti listovi iz gurmanova intimnog dnevnika tvore svojevrsnu kroniku sukoba individuuma i vlasti.

U trenutku kad mu mehanizam vlasti uskraćuje svaku mogućnost djelovanja, te represivnim postupcima i eskaliranom kontrolom poseže u bitne crte njegova značaja dovodeći do negacije posljednjeg uporišta individualne slobode, protagonist se odlučuje na konačni slobodni izbor: dragovoljnu smrt…

Veljko Barbieri je prije trideset godina u romanu „Epitaf carskog gurmana“ povezao umjetnost i gastronomiju; ta je knjiga postala veliki hit na našem tržištu, a doživjela je i inozemnu recepciju. Barbieri je zatim u vodećim hrvatskim novinama godinama pisao kulinarske kolumne koje je poslije tiskao i u knjigama. Međutim, Barbierijeve kulinarske zbirke nisu samo tehnički zapisi o namirnicama; njegovim receptima uvijek prethodi eruditski esej o povijesti jela, pripovijetka, memoarska reminiscencija.