Stanje proizvoda: kao novo

Geometar K. neće odustati od borbe, ali će na kraju posustati i umrijeti od iscrpljenosti. – Tako je, ukratko, prema navodima Maxa Broda, kojemu je to Kafka usmeno povjerio, trebao završiti nezavršeni roman Dvorac. I dok saznanje o završetku nekog romana ne nuka na čitanje, dapače, ovaj prepričani ishod kao da djeluje baš suprotno, dajući knjizi dodatni čar.

Franz Kafka smatra se ključnom figurom svjetske književnosti 20. stoljeća. Rođen je 3. srpnja 1883. godine u Pragu, u obitelji dobrostojećih njemačkih Židova. Tijekom života objavio je niz kraćih i duljih pripovijetki, poput “Preobražaja” (1915.), i romane “Proces” (1925.), “Dvorac” (1926.) i “Amerika” (1927.). Kafkina djela prikazuju sivu i banalnu svakodnevnicu kao enigmatsku i alogičnu zbilju ispunjenu strepnjom, u kojoj su likovi, pritisnuti osjećajem krivice i zbunjenosti, neprestance izloženi prijetnji birokratskih sila kojima ne mogu dokučiti izvor ni motiv.

Bilo je kasno uvečer kad je K. stigao. Selo je ležalo u dubokom snijegu. Od brijega na kome se nalazi zamak nije se ništa vidjelo; bio je obavijen maglom i tminom, i ni najmanji zračak svjetlosti nije odavao veliki zamak. K. je dugo stajao na drvenom mostu koji s druma vodi u selo i gledao naviše u prividnu prazninu.

Ovim rečenicama započinje Dvorac (u nekim prijevodima Zamak), možda i najljepši Kafkin roman. Pritom, ne želim zanijekati veličinu jednog Procesa ili Amerike. Dvorac je, uostalom, po nekom mom sudu, i njegov najintimniji roman. Kao da se njegova sramežljivost, koja ga je toliko mučila za života, napokon predala i pala ničice pod njegovo pero, pretačući se u neponovljivu literarnu atmosferu kojom jedan roman može odisati.