Ciklus “Đulići uveoci” tematski je mnogo širi, emotivno razgranatiji, dublji po svom smislu i jači po svojim umjetničkim vrijednostima.
“Đulići uveoci” za temu imaju: bolest voljene žene, lažnu nadu u njeno ozdravljenje, njenu smrt i nestanak djece. Tuga, bol i patnja potisnuli su raniju ditirambičnost. Umjesto kratkog stiha koji podsjeća na žubor, skakutanje ili leptirov let: “Ala je lep ovaj svet”, javit će se težak od bola i nespokoja stih: “Bolna leži,a nas vara nada ozdraviće, ozdraviće mlada! “Umjesto smrti koja predstoji voljenoj ženi on će joj ponuditi viziju života, sliku umišljenog idiličnog izleta u prirodi, na Fruškoj gori; u slikama koje su utopija njenog srca, predočavat će joj: proljeće, sunce, “u lugu slavuje”, “jagode i cvijeće”, odmaranje u hladovini, vodu sa bistroga izvora koja krepi i zdravlje vraća, penjanje na vis sa kojeg se vide polja…. Ona nakon tog utješnog monologa nad svojom glavom, kao da se umorila od zamišljenog hoda i sreće, pa je sklopila oči i počela da tone u predsmrtni mir.
Jovanović, Zmaj Jovan, srpski književnik (Novi Sad, 24. XI. 1833 – Srijemska Kamenica, 3. VI. 1904).
Studirao u Beču, Pragu i Pešti, gdje je 1870. diplomirao medicinu. Radio kao liječnik opće prakse u mnogim gradovima Srbije. Od 1890. do 1898. bio je dramaturg Narodnoga pozorišta u Beogradu. Kao pripadnik Narodne stranke Svetozara Miletića, zauzimao se za nacionalno i političko oslobođenje svih južnoslavenskih zemalja. Pokrenuo je i uređivao književne, satiričke i dječje listove (Javor, Zmaj, Žiža, Neven), almanahe i kalendare. Pod utjecajem narodnoga pjesništva, B. Radičevića i njemačkih romantičara, pisao je pjesme ljubavne tematike (Đulići, 1864; Đulići uveoci, 1882; Snohvatice, I–II, 1895., III, 1900).
Začetnik je satiričnog i društveno angažiranoga pjesništva u srpskoj književnosti, pa su njegove zbirke Sve dojakošnje pesme (1871) i Pevanija (I–II, 1879–82) politička, kulturna i društvena kronika događaja do 1850. Posebno se istaknuo kao dječji pjesnik (Čika Jova srpskoj deci, 1899; Čika Jova srpskoj omladini, 1901). Pjesme su mu prevedene na više jezika, a mnoge su i uglazbljene. Napisao je nekoliko pripovijedaka (Naš Ljubomir i Slavujev dô, 1858; Vidosava Branković, 1864) i kazališni komad Šaran (1864). Prevodio je s madžarskoga, njemačkoga, ruskoga i engleskoga jezika (J. Arany, J. W. Goethe, M. J. Ljermontov, A. Tennyson).
Đulići i Đulići uveoci (ćirilica) | Jovan Jovanović Zmaj
| Format | 14 × 19 cm |
|---|---|
| Autor |
Jovan Jovanović Zmaj |
| Izdavač |
SRPSKA KNJIŽEVNA ZADRUGA broj 218 |
| Mjesto izdanja | Beograd |
| Godina | 1930 |
| Broj stranica | 174 |
| Uvez | Tvrdi |
