Prva knjiga Luke Bekavca moćan je, stilski superioran roman koji, balansirajući između mogućih žanrovskih interpretacija (krajnje pomaknut triler, mystery, pa čak i horor…), uspijeva izmaknuti svakoj i biti ono što imamo priliku čitati najrjeđe: zastrašujuće dojmljiva priča o našem vremenu i prostoru.

Krajem 1990-ih, kada Marta po apsolventskom zadatku dospijeva u zabačene krajeve Baranje, Drenje je gotovo posve napušteno mjesto, uništeno okupacijom i ekocidom. Zgrade, industrija, ljudi, životinje, pa i zvuci prirode – čijim se katalogiziranjem bavi radna skupina Martina mentora, profesora Markovića – nose prepoznatljive tragove stradanja. Međutim, čini se da Markovićeva znanstvena zastranjenja i katastrofa u Drenju, koja još uvijek traje, imaju zajednički, nevidljivi uzrok. To nije rat, trauma ni alkoholizam: to je skriveni šum, akustički poremećaj koji se provlači kroz sve Martine snimke i Markovićeve kaotične teorije, zagonetni signal čiji izvor tek treba locirati.