Tomaš, Stjepan, hrvatski književnik (Nova Bukovica kraj Slatine, 2. I. 1947). Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao jugoslavistiku i komparativnu književnost (1970). Radi u Županijskom uredu za prosvjetu i kulturu u Osijeku. Zbirkom kratkih proznih tekstova Sveti bunar (1972) predstavio se kao pripadnik naraštaja fantastičara. U sljedećim knjigama (Tko kuca otvorit će mu se, 1975) napušta fantastične teme i okreće se realističnima. U romanu Građani u prvom koljenu (1975) analizira život u provinciji, stanje duha socijalističke malograđanštine i bezidejnu omladinu. Roman Taninska četvrt (1980) priča je o nezadovoljnoj maturantici koja se pokušava osloboditi malograđanske sredine i upleće se u mrežu međunarodnog terorizma. Knjiga pripovijedaka Smrtna ura (1983) uvodi u hrvatsku literaturu prostor Baranje, tematizirajući doba madžarske i njemačke okupacije između 1941. i 1945. U proznom triptihu Anđeli na vrhu igle (1993) svaka je pripovijetka smještena u jedno stoljeće hrvatske povijesti, s temom odnosa pojedinca i vladajuće ideologije. U novopovijesnom romanu Zlatousti (1993), miješajući izmišljenu prozu, biografiju, povijesne dokumente i apokrifne dnevnike, pripovijeda o životu J. J. Strossmayera i o njegovu političkom angažmanu.