2. knjiga:

Petar Zrinski

Kraljica Lepa

Kumičić, Eugen (Evgenij), hrvatski književnik (Brseč, 11. I. 1850 – Zagreb, 13. V. 1904). Studij povijesti, zemljopisa i filozofije završio u Beču 1873. God. 1874. bio je suplent u splitskoj gimnaziji, 1875. otišao je na dvogodišnji studijski boravak u Pariz, gdje je na izvoru čitao Zoline programatske tekstove te upoznao ne samo naturalističke ideje i programe nego i tadašnju trivijalnu književnost. Od 1879. živio je u Zagrebu. Do 1883. bio je gimnazijski profesor, a nakon toga, kao radikalni starčevićanac, posvetio se političkom životu te postao zastupnik Stranke prava u Hrvatskome saboru. Uređivao je pravaške listove i časopise: Hrvatsku vilu, Slobodu i Hrvatsku.

Pisao je i pod pseudonimom Jenio Sisolski. Slijedeći praksu europskih prozaika, Kumičić je 1883., kada je već imao nekoliko objavljenih romana (Olga i Lina, 1881; Jelkin bosiljak, 1881; Primorci, 1882), u Hrvatskoj vili objavio programatski tekst O romanu, u kojem se zauzimao za teme iz zbiljskoga života. Zolin utjecaj osjeća se ponajviše u romanu Olga i Lina, prema mišljenju kritičara prvom hrvatskom naturalističkom romanu, svojevrsnoj ranoj inačici Zoline Nane. Radnja je smještena u mondena kupališta, salone građanskog Beča i Zagreba, dobrota je vezana uz Hrvaticu, a prijetvornost je glavna odlika tuđinke Line.

I u ostalim su Kumičićevim romanima negativni junaci redovito stranci. Tematiziranje ljubavne veze između čedne djevojke i poštena mladića stalno je mjesto njegove romaneskne produkcije, osobito romana s građom iz istarskoga života (Jelkin bosiljak; Začuđeni svatovi, 1883; Preko mora, 1889; Teodora, 1889). Kumičić je prvi romanopisac koji je stvorio idejno-estetske korelative društvenog romana.