Martić, Anđelka, hrvatska književnica (Zagreb, 1. V. 1924 – Zagreb, 11. XI. 2020). Srednju školu završila u Zagrebu. Uređivala dječje listove Pionir i Radost, radila kao urednica nakladničke kuće Naša djeca. U književnosti se javila za vrijeme II. svjetskog rata, u kojem je aktivno sudjelovala u partizanskom pokretu kao novinarka. Tada je počela pisati pripovijetke za djecu, uglavnom ratne tematike (Mali konjevodac i druge priče, 1951; Bjelkan, 1951). Njezino se prozno stvaralaštvo može podijeliti na ratno, autobiografsko te prozu s elementima fantastike. Autorica je i tekstova za dvjestotinjak slikovnica. Najbolje joj je djelo za djecu kratki roman Pirgo (1953), ispripovijedan u prvome licu, jednostavne i linearne fabule, o prijateljstvu petogodišnjega dječaka i laneta. U nekim pričama bavila se evociranjem vlastita siromašnoga ratnoga djetinjstva (Proljeće, mama i ja, 1968). I u kasnijoj prozi (Djedica pričalo i čarobni vrutak, 1977., i dr.) iskazala se kao pripovjedačica sklona jednostavnu fabuliranju. Pisala je i fantastičnu prozu za djecu u tradiciji Ivane Brlić Mažuranić (Tri lisice i šumski car i druge bajke, 2003) te prozu za odrasle i pjesme bez veće umjetničke vrijednosti.