Knjiga Duška Kečkemeta Robert Adam – Dioklecijanova palača i klasicizam opsežno je i studiozno pripremljeno izdanje posvećeno »prvoj i dugo vremena jedinoj, znanstvenoj i reprezentativnoj monografiji Dioklecijanove palače« — knjizi Ruins of the Palace of the Emperor Diocletian at Spalatro in Dalmatia, koju je 1764. izdao engleski arhitekt Robert Adam. Adamova monografija, iako izuzetno značajna za našu povijest umjetnosti i kulturu uopće, do sada je u literaturi, hrvatskoj i inozemnoj, spominjana uglavnom na razini natuknica ili kraćih opservacija, te je Kečkemetova knjiga dosad najopsežniji rad posvećen toj temi. Iako okosnicu knjige čini iscrpna obrada Adamove monografije, autor se ne zaustavlja samo na analizi knjige, nego spomenutu monografiju smješta u vrijeme i prostor. Kao što je naglašeno naslovom, polje interesa usmjerava na tri teme — Roberta Adama, Dioklecijanovu palaču i klasicizam, odnosno putem analize spomenute monografije zahvaća mnogo širi kulturni i povijesnoumjetnički kontekst. Strukturom i organizacijom knjige vodi čitatelja od općenitoga ka pojedinačnom, od uvodnih poglavlja posvećenih temeljnom određenju klasicizma i iznošenju općih podataka o palači do upoznavanja čitatelja s Adamom i njegovom monografijom, da bi konačno završio s iščitavanjem utjecaja koji je ona imala na Adamovu arihtekturu te posredno i na kasnija arhitektonska rješenja u Engleskoj i Europi.

Kečkemet u studioznom i faktografski iscrpno potkrijepljenu tekstu donosi priču o nastanku, recepciji i važnosti knjige te iz rakursa Adamove monografije zahvaća duh vremena i ocrtava stanje Europe sredinom 18. stoljeća, razdoblja kad se ponovno aktualizira interes za antiku. Uvodno poglavlje posvećeno je Dioklecijanovoj palači i detektiranju arhitektonskih obilježja građevine, dok je iduće usmjereno na recepciju i proučavanje palače prije Adama. U sljedećim poglavljima težište je na ranom klasicizmu i klasicističkoj arhitekturi, a Kečkemet, osim terminološkog određenja pojma, u kratkim podnaslovima opisuje ključne odrednice klasicizma — otpor prema baroku i rokokou, ističe Rim kao izvorište stila i konačni cilj grand toura, objašnjava razliku grčkog i rimskog klasicizma te donosi osnovne podatke o ključnim osobama u širenju klasičnog osjećanja, Winckelmannu i Piranesiju, s kojima je i sam Adam prijateljevao za boravka u Rimu.

Time je donio kratak i sintetičan pregled razdoblja te pobliže ocrtao duh koji je vladao onodobnim Rimom, a koji je pridonio tomu da se Robert Adam odluči na stvaranje publikacije o jednoj od najvažnijih građevina rimske umjetnosti — Dioklecijanovoj palači. Nakon početnih općih poglavlja Kečkemet u onima koja slijede obrađuje živote ljudi najneposrednije vezanih uz realizaciju monografije — Roberta Adama i brata mu Jamesa te Adamova mentora, darovita crtača Ch. L. Clérisseua, koji je uz njega najzaslužniji za realizaciju projekta, a Adam ga, zbog želje da se istakne kao jedini autor monografije, nije potpisao kao koautora. Važno je napomenuti da je Kečkemet iscrpnim arhivskim radom uspio rekonstruirati proces nastanka monografije na temelju prepiske Roberta Adama, koja čini autentično vrelo i najneposredniji uvid u tijek rada na monografiji. Sama jezgra knjige, središnjih stotinjak stranica, posvećena je glavnoj temi — monografiji Ruins of the Palace… na kojoj je Adam rad započeo 1757. za boravka u Splitu, a nakon niza problema oko pripreme izdanja izdao je tek 1764.