Dijalektički i historijski materijalizam – Predrag Vranicki

Stanje proizvoda: vrlo dobro.

Vranicki, Predrag, hrvatski filozof (Benkovac, 21. I. 1922 – Zagreb, 31. I. 2002). Nakon studija medicine, prekinuta sudjelovanjem u antifašističkom pokretu, diplomirao filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je predavao od 1947., od 1962. kao redoviti profesor. Bio je dekan Filozofskoga fakulteta (1964–66), kao i rektor Sveučilišta u Zagrebu (1972–76). Redoviti član JAZU/HAZU od 1979. Član uredništva časopisa Praxis i upravnog odbora Korčulanske ljetne škole.

Dobio je Nagradu za životno djelo 1987. Afirmirao se kao vodeći svjetski marksolog; njegova Historija marksizma (1961), napisana u izrazitu odmaku od dogmatske interpretacije marksizma sovjetskoga tipa, prevedena je na gotovo sve svjetske jezike. Uz marksističku filozofiju u središtu njegova zanimanja bila je povijest, koju promišlja sa stajališta humanističkoga poimanja čovjeka kao univerzalnoga stvaralačkoga bića.

Promišljanje povijesti mora se po njemu organski povezati s uvidima historijske znanosti, sociologije, antropologije i drugih društvenih i humanističkih znanosti, ali odgovori na bitna pitanja o povijesti mogući su »tek nakon filozofske elaboracije vječne teme o čovjeku i ‘njegovu mjestu u kozmosu’«. Ostala djela: Prilozi problematici društvenih nauka (1951), O problemu općeg, posebnog i pojedinačnog kod klasika marksizma (1952), Misaoni razvitak Karla Marxa (1953), Filozofske studije i kritike (1957), Dijalektički i historijski materijalizam (1958), Čovjek i historija (1966), Marksističke teme (1973), Filozofski portreti (1974), O nekim kontroverzama u marksizmu (1976), Filozofske rasprave (1979), Marksizam i socijalizam (1979), Socijalistička alternativa (1982), Filozofija historije (I–III, 2001–03).

Autor je i zbirke filozofskih rasprava i eseja “Čovjek i historija” te studija o važnim suvremenim filozofima koje su objavljene u knjizi “Filozofski portreti”. Jedno od njegovih važnih djela je i knjiga “Marksizam i socijalizam” koja je u stanovitom smislu sinteza autorovih teorijskih rezultata do kojih je došao tijekom tri desetljeća. Njegovo posljednje djelo je trosveščana “Filozofija historije”, čiji je prvi svezak objavljen 2001. Drugi svezak je u tisku, a treći u pripremi.