Dijalektički antibarbarus – Miroslav Krleža

Stanje proizvoda: vrlo dobro.

Krležin polemički spis objavljen u Pečatu, 1939, knj. II, br. 8-9. U hrv. kulturnoj tradiciji antibarbarus je zapravo, jezični priručnik u kojemu su popisani, opisani, opovrgnuti i zamijenjeni izrazi koji ne odgovaraju normi knjiž. jezika. Starim Grcima svi su stranci bili barbari, a riječi koje su iz njihovih jezika prodirale u grčki – barbarizmi. Boreći se uporno, još od svojih prvih polemika, protiv svih oblika »barbarstva« u hrv. kulturi uopće, na ljevici posebno, K. svoj spis iz 1939. objavljuje kao početak jednoga idealnog »antibarbarusa« in dialecticis: vodiča koji će – po njegovu mišljenju – razgraničiti pravu, gipku, djelotvornu dijalektičku misao od mutnog, tromog, pokornog (»antidijalektičkog«), sluganskog dogmatizma – »barbarstva«. Toga nisu svjesni ni sami Krležini oponenti koji, u odgovorima na spis, govore o Krležinu »barbarstvu« u odnosu na još nježnu i u svemu nesazrelu, »jedino ispravnu« pojavu angažirane, tzv. socijalne literature.

Iz sadržaja knjige: Na mrtvoj straži pameti ljudske, O lirici i i o sferskom doživljavanju, Geneza pečatovskog trockizma….