Zateći se pred debitantskom zbirkom poezije mladoga autora sa spoznajom da je u pitanju knjiga koja sadrži jedva pedesetak stranica, k tome stranica na kojima prevladavaju bjeline, čitatelja potiče na ozbiljno suočavanje s rukopisom, a u susretu s inicijalnim tekstovima zbirke dovodi do spoznaje kako imamo posla s promišljenim i ozbiljnim spisateljskim angažmanom.

Formalni opis mogao bi glasiti: lapidarne stihovne tvorbe, svedene na zapis od dva ili tri stiha, ili pak izdužene pjesme u slobodnom stihu, očišćene od svakog suvišnog leksičkog opterećenja. Rukopis zbirke pjesama Čezse polzeči (u prevodilačkom traganju teško je bilo doseći doslovnost izvorne sintagme, pa je ostalo na obliku ”ususret klizeći”) rezultat je višekratnoga časopisnog objavljivanja, kao i javnih čitanja, a vjerovati je kako čistoću i odmjerenost tekstualnoga odabira ovaj debitantski izlazak duguje i pozornoj uredničkoj ruci pjesnika Braneta Mozetiča, kao i samoj strogosti i visokim kriterijima Uroša Praha.

Već tijekom prolaska kroz tekstove pjesama, može se ustvrditi kako je to poezija koja veliki značaj pridaje jezičnoj građi, osobito zvukovnom sloju, u stalnoj suigri sa značenjskom dimenzijom. Uočljivo je obilježje autorova pisanja neprestano gibanje, očitovanje tijela u tekstu. Gestualnost jezičnih tvorbi postaje tako otisak tjelesnih kretnji, pulsiranje, disanje, fizički suodnos s Drugim, što nerijetko postaje određena fizička konverzacija s erotskim predznakom. Zbirka je nenametljivo, bez ciklusnih podnaslova, strukturirana u tri cjeline. Prvi je dio knjige utemeljen na iskustvima koja su rezultat osjetilnih doživljaja; gotovo da je riječ o svojevrsnim snimkama procesa promatranja, dodirivanja, osluškivanja, mali katalog okusa i mirisa…

Ispovjednim se tonom svjedoči o konkretnom fizičkom egzistiranju, o karnalnosti subjektova istrajavanja u svijetu. Naslovom zbirke ukazuje se na neposrednost tjelesnog/erotskog prožimanja dvaju bića/tijela/izoliranih egzistencija usmjerenih jedne na drugu: ”Nije nužno da se uvučeš u mene – / tvoj koščati torzo zaplete se u moj koščati torzo / i naša srca / ususret klizeći zakucaju zajedno.”