Stanje proizvoda: kao novo.

Iz uvoda naslova Četiri temeljna pojma psihoanalize:

Izopćenje

Za što sam ja ovlašten? Element čiste komičnosti. Što je to praksa? Između znanosti i religije. Histeričarka i Freudova želja.

Gospođe, gospodo,

U nizu predavanja kojima me je zadužila šesta sekcija iz Ecole pratique des Hautes Études, govorit ću vam o osnovama psihoanalize. Danas bih vam samo htio naznačiti smisao koji namjeravam dati ovom naslovu i način na koji to mislim ispuniti.

Ipak, najprije ću vam se predstaviti… mada me ovdje većina poznaje, ali ne poznaju me svi… jer okolnosti me navode na to da bi bilo prikladno najprije postaviti pitanje za što sam ja ovlašten?

Ja sam ovlašten da vam ovdje govorim o onom predmetu o kojem sam tokom deset godina držao seminar namijenjen psihoanalitičarima. Kao što je nekima poznato, ja sam se odrekao te funkcije kojoj sam zaista posvetio svoj život zbog događaja unutar tzv. psihoanalitičkog društva, upravo onog koje mi je povjerilo tu dužnost.

Moglo bi se smatrati da moja kvalifikacija nije došla u pitanje za izvršavanje ove iste dužnosti drugdje. Privremeno smatram ovo pitanje neriješenim…..

Jacques Marie Émile Lacan (13. travnja 1901. – 9. rujna 1981.), francuski psihoanalitičar i psihijatar. Dao je značajan doprinos psihoanalizi i filozofiji te je nazivan najkontroverznijim psihoanalitičarem nakon Freuda. Od 1953. do 1981., u Parizu je održavao godišnje seminare koji su 1960-ih i 1970-ih godina utjecali na francuske intelektualce, naročito na poststrukturaliste. Radeći interdisciplinarno i na tragu Freuda, bavio se pitanjima nesvjesnog, straha od kastracije, ega, identifikacije i jezika kao subjektivne percepcije. Lacanove ideje su značajno utjecale na kritičku teoriju Frankfurtske škole, teoriju književnosti, francusku filozofiju 20. stoljeća, sociologiju, feminističku teoriju i kliničku psihoanalizu.