Celokupna dela 1-6 – Sergej Jesenjin

Stanje proizvoda: lijepo očuvano

Sabrana djela Sergeja Jesenjina sastoje se od sljedećih knjiga:

1. Lirika 1910-1916
2. Lirika 1917-1923
3. Lirika 1924-1925
4. Poeme; Improvizacije, skice; Častuške
5. Proza
6. Pisma; Studija o Jesenjinu; Bibliografija

Jesenjin (Esenin) [jis’e’n’in], Sergej Aleksandrovič, ruski pjesnik (Konstantinovo, Rjazanjska gubernija, 3. X. 1895 – Lenjingrad, danas Sankt Peterburg, 28. XII. 1925). Podrijetlom sa sela, obrazovanje stekao na Pučkome sveučilištu u Moskvi. God. 1915. u Petrogradu upoznao ruske simboliste i »seoske« pjesnike (N. Kljujev), 1919. u Moskvi postao utemeljiteljem imažinizma (→ imagizam), vodio bohemski život, susreo se i vjenčao se s američkom plesačicom Isadorom Duncan, te izazvao niz skandala koje su popratila svjetska glasila. Život završio samoubojstvom u lenjingradskome hotelu Angleterre, koje je potreslo rusku knjiž. sredinu i izazvalo polit. reakcije, ali i potvrdilo tragičnost lirskog subjekta naglašene biografičnosti.

Lirsko mu se pjesništvo razvijalo u simbolističkom okružju, pa je isprva naglašeno melodično, a i lirski subjekt slijedi A. Bjeloga iz zbirke Pepeo (Pepel). Bio je sklon vjerskim motivima koje je vezao uz seosku temu i srednjorusku prirodu (poetizacija breza). Više tekstova posvetio je domaćim životinjama (Pjesma o kuji – Pesn’ o sobake, 1915), pa je i prostor oblikovao kao M. Chagall, povezujući kozmos sa životinjskim i seoskim svijetom. Prevrat 1917. prihvatio je povezujući ga s kršćanskim mesijanizmom, pa poema Inonija (1918) oblikuje seosku utopiju, daleku od urbanosti. Obraćao se i povijesti, predaji o seljačkim ustancima (lirska drama Pugačov – Pugačëv, 1921). Kriza identiteta »posljednjega pjesnika sela« razgolićuje pjesnikovo »ja« u kobnoj gradskoj sredini: Ispovijed mangupa (Ispoved’ huligana, 1921), ciklus Krčmarska Moskva (Moskva kabackaja, 1924).