Čas je, Ozirise – Vesna Krmpotić

Antiantologija staroegipatske književnosti

Stanje proizvoda: vrlo dobro. Na ijekavici.

Sad vidim da nikada neću biti spremna za susret s Ozirisom; vazda ću, ma koliko pokušavala, ostati nedočešljana, nedoprana, nedoskinuta. Vazda će mi nešto manjkati, ili će mi nešto biti izlišno. Taština i kukavičluk zadržavali su me da izađem preda Nj s nezakopčanom ogrlicom, bez tirkiza na vjeđama, prljavih nokata; tašta sam, i htjela sam se uresiti da Mu budem lijepa; kukavica sam, ne mogoh podnijeti da Ga razočaram.
Naišlo je neko čudno vrijeme; oblaci se burkaju na zapadu, valovi na moru, potresi pod korakom. Nemam vremena za daljnja oklijevanja. Nemam vremena ni za najavu; ni za molitvu; ni da izbrojim do tri. Neka to On obavi umjesto mene.
Sa svim svojim ustručavanjima, idem. Sa svim sramovima zbog vlastite nedovršenosti, idem. Jer sad ne idem zato da budem Njemu lijepa; idem zato što je On meni lijep. Ne idem zato što sam spremna – idem zato što znam da je On spreman za mene.

Autorica

Završila studij psihologije i engleskog jezika na Filozofskome fakultetu u Zagrebu 1959. Radila u književnoj redakciji Radio Zagreba (1961–62), a kao stipendistica indijske vlade bila na studijskome boravku u Indiji (1962–64).

1964. završila jednogodišnji studij bengalskoga jezika na Filozofskome fakultetu u New Delhiju. Potom je uglavnom živjela u Beogradu, a dulje je vrijeme boravila u Egiptu, SAD-u i Gani te opetovano u Indiji. Javila se pjesmama 1950-ih. Zbirke Poezija (1956) i Plamen svijeće (1962) napisane su uglavnom u tradiciji međuratnog intimističkoga pjesništva. U zbirkama Jama bića (1965), Jednina i dvojina (1981), Orfelija (1987), Druga strana ničega (2003) i Žar-ptica (2012). napisanima tijekom intenzivnoga, cjeloživotnog upoznavanja s indijskom duhovnošću, naglašenija je mistična crta te tematizirano dvojstvo Ja – Ti kao pojavni oblik prajedinstva, vječnoga Jednoga.