Braća Karamazovi posljednja je knjiga ruskog pisca Fjodora Mihajloviča Dostojevskog. Dostojevski je proveo skoro dvije godine pišući knjigu Braća Karamazovi. Prvi put je izdana u serijalnoj formi u časopisu Ruski Vjesnik, i završena je u studenom 1880. godine.

To je filozofski dramski roman koji raspravlja o raznim temama, Bogu, slobodnoj volji, moralu, ljudskoj nesavršenosti i iskupljenju. Po romanu je snimljeno nekoliko televizijskih i filmskih adaptacija, a jedna od najpoznatijih su istoimeni film Richarda Brooksa iz 1958. Observer je “Karamazove” 2003. stavio na 29. mjesto liste najboljih romana svih vremena. Svojedobno je Marilyn Monroe izrazila želju za igranjem Grušenjke, jedne od likova iz romana.

Dvojica staraca u priči, Fjodor Karamazov i Zosima, sučeljuju se kao negativni i pozitivni mimetički model za mlađi naraštaj, a pisac kritizira i pomodne, zapadnjačke ideje koje po njemu kvare rusku kulturu. Zamišljen je i drugi dio knjige, “Život velikog grješnika”, ali je Dostojevski preminuo prije nego je mogao ostvariti taj naum.

Dostojevski (Dostoevskij) (rus. izgovor [dəstae’fsk’ij]), Fjodor (Fëdor) Mihajlovič, ruski književnik (Moskva, 11. XI. 1821 – Sankt Peterburg, 9. II. 1881). Liječnički sin, poslan na vojnu inženjerijsku akademiju u Sankt Peterburg; kao pripadnik kruga utopijskih socijalista oko M. V. Petraševskoga bio osuđen na smrt i pomilovan na stratištu. Kažnjen na četiri godine robije (Omsk), zatim služio kao degradirani vojnik u Sibiru, a tek mu je 1859. dopušteno nastaniti se u Sankt Peterburgu, gdje se bavio književnim i publicističkim radom. S bratom objavljivao časopise Vremja (1861–63) i Epoha (1864–65), a 1876–77., 1880. i 1881. tiskao svoj Piščev dnevnik (Dnevnik pisatelja).

Boravio u Njemačkoj, Engleskoj, Francuskoj 1862–63. i 1867–71., prateći politička zbivanja (Francusko-pruski rat, Pariška komuna). Kao publicist polemizirao s utopijama Černiševskog i Dobroljubova te terorizmom anarhista (Bakunjin). U Dnevniku pak propovijedao osvajački panslavizam u povodu Srpsko-turskog rata 1877. i ruskog »dobrovoljačkog pokreta« (polemika s L. Tolstojem). Ruski je narod smatrao »bogonoscem« koji će preporoditi čovječanstvo, a protivio se socijalnome prevratu i pozivao na duhovnu obnovu.