Božićna priča – Roman u stripu – Charles Dickens

Stanje proizvoda: dobro. Rabljeno, vidljivi tragovi korištenja.

Izdavačka kuća »Znanje« pokrenula je biblioteku »Klasici u stripu« za početak objavivši »Božićnu priču« – adaptaciju istoimena romana Charlesa Dickensa. Iako je Božić za nama, Dickensova je priča bezvremenska i poticajna u koje god doba godine se čitala, a strip potpisuju Sean Michael Wilson koji je adaptirao izvornik, crtač Mike Collins, tušer David Roach i James Offredi koji je sve obojio.

Ebenezer Scrooge je sebičan, kukavan gulikoža. Jedina stvar do koje mu je stalo je zgrtanje novca i škrtost. Prezire siromašne i potrebite; mrzi Božić kao što mrzi smijeh i ljubaznost… sve dok jedne Badnje večeri ne doživi surovo otrežnjenje i spozna kako mu je život u stvari otužan i plitak.

Dickensova prva “božićna knjiga”, najomiljenija i najčitanija od svih njegovih knjiga, započela je svoj život kao sjeme posijano u Dickensovom umu, tijekom njegovih putovanja kroz Englesku, gdje je vidio djecu koja rade u strašnim uvjetima. Njegovo uvjerenje da je obrazovanje spas od kriminala i siromaštva, zajedno s prizorima iz dobrotvorne škole Field Lane kojima je svjedočio, utjecale su da Dickens postane šampion siromašnih.

Kako je ideja za priču poprimala oblik i pisanje zaozbiljno započelo, Dickens se našao posve obuzet knjigom. Kasnije je napisao da je on kako se priča odmotavala “plakao, smijao se, i opet plakao” i da je “razmišljajući o tome šetao mračnim ulicama Londona, petnaest do dvadeset milja, mnogih noći kad su svi trezveni ljudi već davno otišli u krevet”.

Trebalo je samo šest tjedana da “Božična priča” bude završena i da knjiga bude objavljena 17. prosinca 1843. Postigla je nenadmašan uspjeh, s preko pet tisuća prodanih primjeraka do Badnje večeri.

“Božična priča” knjiga je trajne privlačnosti, u velikoj mjeri zbog vremena iz kojeg je potekla, postavši i sama za mnoge ljude, sastavni dio božičnog slavlja i jedna od najomiljenijih božičnih priča na svijetu.

U ovom stripu u boji, s raskošnim crtežima, autentičnim kostimima i izvanrednim likovima, čitatelji svih generacija mogu iznova uživati u magičnoj privlačnosti klasične priče.

Rođen je u obitelji nižeg državnog činovnika, kao najstarije od osmero djece. Kako mu je otac dospio u dužnički zatvor, u ranoj je dobi bio prisiljen prekinuti školovanje i zaposliti se u tvornici za proizvodnju laštila za obuću. Nakon kratkog nastavka školovanja i činovničkog posla u odvjetničkom uredu, 1835. počinje se baviti novinarskim radom, radeći kao izvjestitelj iz Donjeg doma britanskog parlamenta. U travnju 1836. objavio je prvi od dvadeset mjesečnih nastavaka svojega prvog romana “Posmrtni spisi Pickwickova kluba” (“The Posthumous Papers oft he Pichwick Club”), kojim postiže velik uspjeh. U mjesečnim nastavcima slijede romani “Oliver Twist” (1837-38) te “Nicholas Nickleby” (1838-39).

Nakon posjeta Americi objavljuje “Američke bilješke”, a godine 1843. pojavila se prva Dickensonova božićna priča: “A Christmas Carol”. Poslije je godinama za Božić objavljivao po jednu božičnu priču znatno pridonoseći svojoj popularnosti. Uz prvu, najpoznatija je “Cvrčak na ognjištu” (“The Cricket on the Hearth”, 1845). Slijedi niz velikih romana: “David Copperfield” (1849-50), za koji je sam izjavio da mu je najdraži, i koji mnogi proglašavaju pretežito autobiografskim tekstom; “Sumorna kuća” (“Bleak House”, 1852-53); “Teška vremena” (“Hard Times”, 1854); “Mala Dorritova” (“Little Dorrit”, 1857-58); “Priča o dva grada” (“A Tale of Two Cities”, 1859) Nakon remek-djela “Velika očekivanja” (“Great Expectations”, 1860-61) slijedi “Naš zajednički prijatelj” (“Our Mutual Friend”, 1864 –65).

Charles Dickens je najpoznatiji viktorijanski romanopisac i jedan od najproduktivnijih i najpopularnijih engleskih autora uopće. Neumorno je pisao do kraja života ostavivši, nakon nagle smrti, rukopis nedovršenog romana “Tajna Edwina Drooda” (“The Mystery of Edwin Drood”). Zadnja Dickensova želja bila je da ga pokopaju tiho i da na njegovu grobu ne bude spomenik.