Božanstveni plakat – Vladimir Vidrić

Stanje proizvoda:  izvrsno. Otpis iz knjižnice.

Autor naslova Božanstveni plakat… Vidrić, Vladimir (Antun Ljuboslav), hrvatski pjesnik (Zagreb, 30. IV. 1875 – Stenjevec, Zagreb, 29. IX. 1909).

Iz imućne građanske obitelji. Klasičnu gimnaziju završio je u Zagrebu, studirao pravo u Pragu, Zagrebu i Beču. Gdje je diplomirao.

U Zagrebu 1903. stekao doktorat iz pravnih znanosti, bavio se odvjetništvom. Za zagrebačkoga posjeta cara Franje Josipa I. u povodu otvaranja Hrvatskoga narodnoga kazališta 1895… sudjelovao u prosvjedu protiv Madžara (nosio studentski barjak). Bio je uhićen i osuđen na četiri mjeseca strogoga zatvora.

Prve pjesme

Prve je pjesme objavio u gimnazijskome listu Lovor 1889. Jezgra je Vidrićeva lirskoga opusa, koji se sastoji od približno četrdeset pjesama, dvadeset i pet pjesama. (najpoznatije su Pomona, Mrtva ljubav, U oblacima, Elije Glauko, Pompejanska sličica, Na Nilu, Coena, Perun, Silen, Jutro, Kipovi… Notturno, Romanca, Adieu, Gonzaga, Grijeh, Dva pejsaža). Napisanih u razdoblju 1896–1907. (objavljenih u časopisima Mladost, Život, Vienac, Savremenik) te skupljenih 1907. u zbirci Pjesme.

Vidrićeva lirika dijeli se u nekoliko tematsko-motivskih područja. Prvo problematizira samu poeziju i status pjesnika koji se shvaća kao vizionarski posrednik između božanskih visina i slobode i ljudske ograničenosti, prolaznosti i smrtnosti, a drugo, i dominantno, obuhvaća pjesme u kojima je Vidrić osebujno, u duhu vitalizma, rekonstruirao grčke, rimske, egipatske, biblijsko-židovske, slavenske i srednjovjekovne mitološke tradicije (sa središnjim figurama bogova, satira i sličnih likova). S ta dva područja premreženi su manji motivski kompleksi: pejzažna lirika (gotovo uvijek imaginarni alegorijsko-mitološki i pseudopovijesni pejzaž) kojom je Vidrić, uz A. G. Matoša i D. Domjanića, jedan od začetnika te lirike u hrvatskoj poeziji, erotsko-ljubavna lirika usredotočena na fenomen ženskoga tijela koje Vidrić idealizira te svojevrsni lirski portreti. Svi ti kompleksi očituju povezanost Vidrićeve lirike i slikarstva; pritom se vizualno načelo ostvaruje ponajprije kao kolorističko kontrastiranje svjetlosti i tame; mnoge su pjesme komponirane tako da »svijetli« stihovi ili strofe smjenjuju »tamne«, a kadikad su cijele pjesme izgrađene na načelu svjetlosnoga kontrasta (Dva pejsaža, Na Nilu).