Autor proučavanjem povijesti srednjovjekovnoga bogumilskog crkvenoduhovnog pokreta nastoji doći do uporišta za duhovnu poziciju bogumilskog ideala, svojevrsnog suživota Boga i ljudi u “ostvarivanju projekta bogocivilizacije”, te osnovnu nakanu svog djela definira kao “širenje duhovnog horizonta bogumilstva koji stoji u pozadini prošlih i sadašnjih događanja”, a u metodološkom smislu kao prihvaćanje i sistematiziranje registriranih povijesnih činjenica i znanstvenih rekonstrukcija, kako bi pripomogao razrješavnju kontroverzne slike o duhovnosti bogumila.