“Bjesovi” su jedno od najznačajnijih djela slavnog ruskog pisca F. M. Dostojevskog i istinsko remek-djelo svjetske književnosti. U ovom svom najsloženijem, ali i najvidovitijem romanu, Dostojevski na sebi svojstven neponovljiv način slika mračnu stranu čovjekova bića, osobnog i kolektivnog, onu demonsku snagu što potiče na najrazornije ideje i djela.

Kroz priču koja se odvija u malom ruskom provincijskom gradiću sredinom 19. stoljeća autor nam živo dočarava sliku svijeta što se grčevito borio opstati na ruševinama tradicije pred nadirućom snagom što se razvijala u grudima njegovih likova.

Knjiga gotovo proročanski, desetljećima prije Listopadske revolucije i Drugog svjetskog rata, upozorava na neizbježnost stravičnih povijesnih događaja koji će se, po autoru ne bez demonskog nadahnuća, odigrati u stoljeće koje slijedi.

Dostojevski (Dostoevskij) (rus. izgovor [dəstae’fsk’ij]), Fjodor (Fëdor) Mihajlovič, ruski književnik (Moskva, 11. XI. 1821 – Sankt Peterburg, 9. II. 1881). Liječnički sin, poslan na vojnu inženjerijsku akademiju u Sankt Peterburg; kao pripadnik kruga utopijskih socijalista oko M. V. Petraševskoga bio osuđen na smrt i pomilovan na stratištu. Kažnjen na četiri godine robije (Omsk), zatim služio kao degradirani vojnik u Sibiru, a tek mu je 1859. dopušteno nastaniti se u Sankt Peterburgu, gdje se bavio književnim i publicističkim radom. S bratom objavljivao časopise Vremja (1861–63) i Epoha (1864–65), a 1876–77., 1880. i 1881. tiskao svoj Piščev dnevnik (Dnevnik pisatelja).

Boravio u Njemačkoj, Engleskoj, Francuskoj 1862–63. i 1867–71., prateći politička zbivanja (Francusko-pruski rat, Pariška komuna). Kao publicist polemizirao s utopijama Černiševskog i Dobroljubova te terorizmom anarhista (Bakunjin). U Dnevniku pak propovijedao osvajački panslavizam u povodu Srpsko-turskog rata 1877. i ruskog »dobrovoljačkog pokreta« (polemika s L. Tolstojem). Ruski je narod smatrao »bogonoscem« koji će preporoditi čovječanstvo, a protivio se socijalnome prevratu i pozivao na duhovnu obnovu.