Krajem 13. stoljeća nastalo je u bavarskom benediktinskom samostanu teološko djelo koje se sastojalo uglavnom od slika a prikazivalo je u glavnim događajima život Isusov. Svakoj novozavjetnoj slici, okruženoj likovima proroka, suprotstavljena su dva starozavjetna prizora ne bi li se tako Starim zavjetom potkrijepila povezanost kršćanske povijesti spasa; na primjer rodenje Krista s Mojsijem pred gorućim grmom, preobraženje Krista s posjetom trojice andela Abrahamu, razapinjanje Krista s Abrahamovim žrtvovanjem Izaka. Kaufbeurensko djelo stoji na početku razvoja istovrsnih knjiga kojih vrhunac čini francuska Bible moralisée, s pet tisuća slika, i Speculum humanae salvatio- nis, koji je nastao 1324. u Strasbourgu.

U 18. stoljeću ta su se djela zvala – biblijom za siromahe.. latinski biblia pauperum, jer se polazilo od toga da su oslikana djela za siromašnije slojeve koji nisu znali čitati, ili pak da su nastale iz brige za siromašnije slojeve koji nisu mogli platiti skupocjene rukopise biblija. Novije istraživanje otkrilo je da to tumačenje vjerojatno nije točno. Teološko djelo koje jasno pokazuje povezanost Novog i Starog zavjeta odgovaralo je potrebama onog vremena. Tako su se pokušavali suprotstaviti heretičkim pokretima valdenza i albigenza koji su Stari zavjet zvali poviješću ubojica i poricali svaku njegovu vezu s Novim zavjetom.