Bhagavatar – Svjedočanstvo o autoričinom intimnom i duhovnom nadahnuću Sai Babom

Prvi put objavljen 1990., Bhagavatar je prvovrsno dnevnik o fizičkom i metafizičkom putovanju/potrazi za Apsolutom, ali ga je moguće čitati i kao duhovno-empirijsku šifru Vesne Krmpotić, jedne od najproduktivnijih hrvatskih spisateljica.

Ispovjedni ton ove proze počesto podržava prodor suptilnih lirskih glasova, koji u kombinaciji s klasičnim pripovjedačkim govorom rezultira višeslojnim, mnogolikim mogućnostima čitanja teksta.
Naime, tekst kao da mijenja vlastiti (žanrovski) identitet: čas nam se učini kao fino poetizirana konfesionalna (auto)biografija, čas kao dnevnik s relevantnim mikroesejističnim zamecima, čas kao fragmentariziran putopis.

Nastao, čini se, iz potrebe za zbiljskim duhovnim utočištem, nesklonom svijetu bez Boga, Bhagavatar svjedoči autoričin intiman duhovno-konfesionalni orijentir nadahnut Sai Babom i upravljen prema njemu.

Ma koliko prijepora i pitanja on danas možda izazivao, bilo da se štuje kao božanski kult ili da ga prokazujemo kao jednog od tisuće indijskih vračeva, svakako je puno relevantnije autoričino literarno pospremanje ekskluzivnog duhovnog iskustva i njegovo nesebično ogledanje u svjetlu čitateljskoga čina. A to nam iskustvo govori da postoje različiti putevi do Boga i da je svaki od njih dobrodošao i jednakovrijedan ako za posljedicu ima unaprijeđenog čovjeka.