Bakonja fra Brne – Simo Matavulj

Stanje proizvoda: vrlo dobro.

Centralno djelo književnog stvaralaštva Sime Matavulja, roman Bakonja fra Brne, pojavio se u zasebnom izdanju 1892. godine. Svojstva koja je Matavulj ispoljio u pripovjetkama s motivima iz primorskog života, ono živo, neposredno osjećanje stvarnosti i ljudi, ona težnja da se život, bez dotjerivanja i ukrašavanja, prikaže onakav kakav je, ona velika Matavuljeva stvaralačka sposobnost u slikanju umjetničkih portreta, ta svojstva došla su do punog izražaja u ovom epohalnom djelu.
Život Primorja ocrtavao se u oštroj, gruboj istini ispod humora koji se zasijao vedrinom i živahnom dobrodušnošću. Ispod tog humora koji nije imao satirične tendencije ipak se ocrtava samostan kao čudovište koje proždire sveze snage naroda. U romanu Bakonja fra Brne na jednoj strani je ubogo primorsko selo koje sahranjuje svoju djecu u samostan kao u živu grobnicu, na drugoj je izobilje i bogatstvo samostana, u kome gnjili i trune život. Matavulj ne idealizira selo, od ovog kontrasta bogatstva i gladi ne stvara nikakvu društvenu tezu.

Matavulj, Simo, srpski književnik (Šibenik, 14. IX. 1852 – Beograd, 20. II. 1908).

Napustivši manastir u Krupi, gdje se spremao za redovnika, završio je učiteljsku školu u Zadru (1871). Službovao kao učitelj u dalmatinskim selima, potom bio nastavnik talijanskoga jezika pomorske škole u Herceg Novom (1874–81). Zbog sudjelovanja u Bokeljskom ustanku (1881), prešao u Crnu Goru. Predavao francuski jezik u gimnaziji i bio učitelj kneževih sinova. Nakon 1889. živio u Srbiji.

Pripovjedač, romanopisac i dramatičar, pripada naraštaju srpskih realista. Pod utjecajem S. M. Ljubiše, potom talijanskih, francuskih i ruskih književnika pisao je romantične pripovijetke iz crnogorskoga života te roman Uskok (1892). Umijeće pripovijedanja i smisao za uočavanje karakterističnih crta društvene sredine izrazio je u zbirkama pripovijedaka zavičajne tematike, putopisima i autobiografiji Bilješke jednog pisca . U romanu Bakonja fra Brne (1892) spretno i na humorističan način opisao je život redovnika u franjevačkom samostanu u Dalmatinskoj zagori. Umjetničku vrijednost imaju i Beogradske priče (1902) i drame Zavjet i Na slavi (izvedene 1896. i 1904).

MATAVULJ, Simo