Knjiga je antologija kratkih priča iz različitih djelova Indije, prevedenih na srpski jezik, sa ciljem da predstavi raznolikost i bogatstvo indijske pripovjedne umjetnosti.

Priče su birane iz različitih izvora — antologija, knjiga, časopisa, kao i putem preporuka pisaca i kritičara.

U predgovoru, Bratić razmišlja o Indiji kao “zagonetki”, oslanjajući se na slike i metafore koje ukazuju na kompleksnost, raznovrsnost kultura, jezika, običaja — kao i na paradokse između tradicije i modernosti u Indiji.

Gabriela Arc u napomeni sastavljaoca/prevodilača navodi kako je izbor napravljen ne samo na osnovu lektire objavljenih tekstova, nego i uz lične kontakte, savete ljudi upoznatih sa različitim delovima indijske književnosti.

Knjiga služi kao uvod za čitaoca da stekne predstavu o stilskim, jezičkim i tematskim razlikama unutar indijske kratke priče — o tome kako različiti pisci pristupaju pitanjima ljudske egzistencije, socijalnih razlika, običaja, konflikata između pojedinca i zajednice, itd. (ovo se može izvesti iz prirode takvih antologija, kao i iz Bratićevog predgovora)