Osim priča iz antikvarijata sabrana djela Darka Desnice obuhvaćaju i još kraće priče, iz knjige “Odraz u bijelom” tiskane 2002. godine. Njihovo svedeno estetsko stanje lijepo je u predgovoru sintagmom “kontrolirana rasutost senzacija” opisao Krešimir Bagić: Desnica u njima obrađuje potpuno nesenzacionalne, popodnevne stvari, kao što su rezanje noktiju ili ljepljenje plakata, i čini to bez ikakve ideje o cjelini. Konačno, sabrana djela Darka Desnice zaokružuju njegov opus ukoričavanjem i nikad objavljene zbirke priča “Pietŕ”, u kojima se Desnica defragmentira u pripovjedača s narativnom poantom i naglašenom fabulom, a priče su nešto duže i razvedenije.

Na samom kraju, “Pietŕ” je dopunjena i tekstovima koje je Desnica objavljivao u časopisu Homo Volans. Nije teško uočiti kako je mahnita u njima raskoš Desničine erudicije i kako je golema snaga njegove sinteze: esej o genetskom inžinjeringu počinje citatom iz Borgesove Babilonske biblioteke, kako bi pomoću opisa njene arhitekture običnom poimanju približio strukturu genetskog materijala; esej o robotici završava zaključkom kako ovi “robusni žohari na baterije, što bi nam uskoro mogli usisavati sobe, prije predstavljaju ironični komentar, negoli prikladnu zamjenu za čudo koje se nikad nije dogodilo”.