Alisa u zemlji čudesa predivna je priča o djevojčici Alisi, koja nakon pada u zečju rupu otkriva zemlju čudesa, u kojoj je čekaju svakakve pustolovine i novi prijatelji.

Bio je predivan proljetni dan, a Alisa ga je provodila u društvu svoje mačke Dine na grani jednog drveta. Njezina sestra sjedila je ispod tog istog drveta na travi i na glas čitala knjigu. Alisa je nije previše slušala jer je bila jako pospana. Jedva je gledala kada je odlučila uzeti mačku i sići s drveta.

U tom času, ispred nje je hitro protrčao jedan neobičan zec. Bio je bijele boje te je bio odjeven u frak. U šapi je držao veliki džepni sat i vikao ja na sav glas kako je zakasnio. Alisa ga je odmah primijetila te je brzo potrčala za njim kako bi ga sustigla vičući mu da je pričeka.

No, Bijeli Zec je bio jako brz i uskoro se izgubio ispod korijenja drveta. Alisa je odlučila poći za njim sve dublje kako bi ga pronašla.

“Gdje si? Javi se!”

Zec se nije javljao, a Alisa se sve više naprezala u mraku kako bi bar nešto vidjela. Išla je sve dalje i dalje, a odjednom…

Počela je naglo padati što ju je jako preplašilo. Srećom, bila je odjevena u široku haljinu koja se u trenu pretvorila u balon koji ju je lagano nosio prema dolje. Polako se počela nazirati svjetlost, a stijenke bunara bile su predivno ukrašene. Bilo je tu slika, namještaja te lijepih sitnica.

Kada se konačno zaustavila ugledala je čudan vijugavi hodnik, a iza jednog zavijutka primijetila je sjenu Zeca. Krenula je za njime i stigla do malenih vratašca koja su se nalazila na dnu jedne sobe. Pokušala ih je otvoriti, ali spriječio ju je neobičan glas.

“Prestani, ti velika i zločesta djevojko! Nemoj me povlačiti! Ako želiš otvoriti vrata moraš popiti gutljaj iz bočice koja se nalazi na stolu!”

Alisa je pogledala prema stolu i shvatila da joj se upravo obratila – kvaka!

Na bočici je pisalo – popij me! Alisa je odlučila odmah ispiti veći gutljaj, a kada je to učinila shvatila je da je sada ipak premalena. Bočica je bila veća od nje, a ona je bila malena kao lutka. Kada je vidjela što je učinila, kvaka joj je odmah dala savjet da pojede kolačić kako bi narasla. No, sada je Alisa pojela cijeli kolačić i postala je prevelika. Opet nije mogla proći kroz vrata.

Djevojčica je bila jako tužna i od silne tuge se rasplakala. Suze su joj tekle u potocima, a uskoro je zbog njih došlo do poplave.

Kvaka joj je tada ponovo naredila da ispije iz bočice kako bi se smanjila što je Alisa i poslušala. No, tada se opet tako jako smanjila da je upala u bočicu koju su valovi njezinih suza odveli kroz ključanicu kvake.

Kada se našla s druge strane vrta ugledala je potpuno novi svijet, predivnu gustu šumu. Odmah kada je stigla, iza drveta su iskočila dva smiješna blizanca, Cvilibum i Cvilibim. Alisa ih je htjela pitati jesu li vidjeli Bijelog Zeca, ali i prije nego što je progovorila, ovaj veseli par ju je zaustavio. Naime, cijelo vrijeme su izvodili neke čudne pokrete, plesali su, pjevali i pričali razne dosjetke. Jedan drugom su uskakali u riječ vičući, a na kraju su konačno zadobili Alisinu pozornost kako bi joj ispričali strašnu pripovijest, priču o Tesaru i Moržu.

A priča je išla ovako. Jednoga dana njih dvojica odlučili su pozvati kamenice na večeru. Kada su kamenice stigle, shvatile su da za večeru nije ništa posluženo jer su one trebale biti obrok. I tako ih je na kraju pojeo proždrljivi Morž.

Alisi se više nije dalo slušati besmislice o kojima su pričala ova dva brata pa je odlučila samo otići što dalje od njih.

Išla je sve dalje u šumu, a sve s nadom kako će uskoro ugledati Bijelog Zeca. Uskoro je naišla na malena vratašca koja su vodila prema predivnoj kućici. Alisa je odlučila pogledati kućicu izbliza pa je otvorila vratašca i približila joj se. Pomislila je kako u životu nikada nije vidjela tako lijepu kućicu.

Stala je pred vrata, a onda su se ona najednom toliko brzo otvorila da se Alisa preplašila. Iz kućice je istrčao Bijeli Zec vičući kako je opet zakasnio. U ruci je držao trubu te se obratio Alisi bez pozdrava.

“Anamarija, uđi unutra i odmah mi donesi rukavice!”

Alisi nije bilo jasno zašto ju je Zec nazvao krivim imenom, ali odlučila ga je poslušati. Tražila je rukavice kada je ugledala kutiju s keksima na kojoj je pisalo – pojedi me! Pošto nije dugo jela i bila je jako gladna, odlučila je pojesti jedan. Čim je odgrizla jedan griz, počela je sve više i više rasti. Uskoro joj je kućica postala pretijesna.

Alisa je toliko narasla da su joj ruke počele viriti kroz prozore, a jedna noga probila je vrata i gurnula Zeca van. Zec je bio prestrašen te je ispred kuće vikao kako mu se čudovište nalazi u kući. U pomoć mu je pristigla ptica Dodo. Dodo se dosjetio kako će se Alisa smanjiti ako bilo što drugo pojede. Alisa je tada iščupala mrkvu iz vrta i uistinu se odmah smanjila. Bijeli Zec je tada opet povikao kako je zakasnio i brzo je krenuo put šume. Alisa ga je odlučila pratiti koliko je mogla. Prolazila je kroz travu koja joj se sada činila jako velikom, poput bora.

Najednom je čula glas koji je doziva njezinim imenom. Okrenula se i ugledala gospođu Gusjenicu koja je sjedila na jednoj gljivi, a u ruci je držala lulu.

“Alisa, nikada nećeš moći stići Bijelog Zeca jer si premala, imaš kratke noge! Ako želiš biti veća, pojedi ovu gljivu. Jedna polovica gljive izaziva rast dok druga izaziva smanjivanje.”

Kada je to izgovorila, gusjenica se pretvorila u leptira te je odletjela.

No, Alisa je bila u nedoumici. Nije znala koja polovica gljive je za smanjivanje, a koja za rast. Odlučila je odlomiti komadić svakog kraja i bez razmišljanja zagristi jedan. Na sreću, odabrala je onaj pravi jer se vratila svojoj visini. Spremila je ostatke gljiva u džep te je pomislila kako će sada lakše sustići Bijelog Zeca.

Nažalost, uskoro je shvatila da se izgubila. Više nije znala kamo mora krenuti dalje. Tada je čula nečiji glas, a uskoro je shvatila da je to glas jedne ne tako obične mačke. Naime, to je bila jedna zabavna mačka, ružičaste boje s ljubičastim prugama. Ispružila se na debeloj grani na kojoj je odmarala. Mačka se predstavila kao Cerigradska Mačka. Alisa je bila iznenađena izgledom mačke te ju je odlučila upitati zna li možda gdje se nalazi Bijeli Zec. Mačka je pričala nešto što Alisa nije mogla shvatili i nije joj pokazivala niti jedan smjer. Ipak, na kraju joj je rekla da bi trebala potražiti Ožujskog Zeca i Ludog Šeširdžiju. Tada joj je pokazala stazu koja vodi dublje u šumu i nestala.

Alisa je odlučila poslušati čudnovatu mačku i krenuti u smjeru koji joj je pokazala. Ubrzo je naišla na najčudniju zabavu koju je ikada vidjela. Stol je bio postavljen za velik broj gostiju, a za njim su sjedili Ludi Šeširdžija i Ožujski Zec. A slavili su – nerođendan!

Alisa je bila u čudu, ali tada joj je veseli dvojac objasnio da se nerođendan može slaviti 364 dana u godini dok se rođendan slavi samo jedan dan. Alisa je zaključila da je u tom slučaju i njoj danas nerođendan. Tada je Ludi Šeširdžija podigao svoj šešir ispod kojeg se nalazila nerođendanska torta za Alisu…